Elvir Baljić bio je gost u Podcastu “Dupli Pas” kod domaćina novinara Emira Delića.

Baljić je pričao o svojoj klupskoj i reprezentativnoj karijeri, a osvrnuo se i na period kada je bio pomoćnik najuspješnijeg selektora BiH Safeta Sušića u periodu kada je BiH otišla na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.

“Pape je došao u pravi trenutak. Pape je imao karakter, harizmu i komunikaciju sa takvim igračima. Mislim da je on bio pravi izbor. Možda da je u tom trenutku došao neko ko je baš drugačiji i strožiji možda bi drugačije bilo. Nije lako dirigovati sa takvim igračima.

Pape je imao disciplinu, ali je znao kada treba u koje vrijeme i kako da reaguje. E to je njegova veličina pored treninga i svega ostalog. Znao je kako da vodi da kažemo te zvijezde i kako da razgovara s njima. Bilo je situacija povuci – potegni. Sve to moraš izbalansirati. Pape je u glavi imao sve da tačno odredi kako i šta reći na treningu. Imaš različitih karaktera. Nekoga moraš pomilovati, a prema nekome biti oštriji.

Misimović je bio jako osjetljiv, njemu si morao neke stvari fino reći. Kao i Spaha. Sa igračima koji su dolazili iz Njemačke moglo se malo oštrije. Kao naprimjer Ibišević koji je bio strašan profesionalac. Medunjanin je bio isto osjetljiv. Naravno, nijedan igrač ne voli da ga kritikuješ. I Lulić bio osjetljiv igrač.

Baljić je otkrio i kakvu je ulogu imao kao pomoćnik Safeta Sušića.

Ja sam igrao s nekim igračima. Bio sam korektan s njima. Nisam se sto posto družio s njima. Bila je neka distanca, ali sve korektno. Poštovali su oni mene, a ja njih. Ja sam imao svoje mišljenje koje sam iznosio selektoru. Kao što je bila situacija kod sastava ko će igrati. Tako je bilo i sa trenerom golmana Piplicom.

Nije bilo sukoba, ali ja sam imao svoje mišljenje. Na kraju je selektor odlučivao. Najvažnije da je Pape bio čovjek koji je uvijek saslušao druge. Svaki drugi od nas pomoćnika, i Borče Sredojević i Piplica i ja smo imali svoje mišljenje. Pape nas je uvijek saslušao, objasnio nam ako nešto treba i naravno da je on odlučivao da li nešto treba ili ne.“

Govorio je i o ulozi kapitena Emira Spahića te ‘sukobu’ Hajrovića i Džeke pred Slovačku.

“Kada se sjetim te situacije, pored nas stručnog štaba i selektora koji je balansirao i da pokuša da se ne stvori loša atmosfera i koji je to fantastično znao, bio je kapiten Spahić koji je faktički bio desna ruka Papeta. Spahić je bio fantastičan igrač, imao je autoritet i tačno je znao šta može sa kojim igračima. Bilo je tu i psovki. Sjećam se utakmice protiv Slovačke kada smo gubili 0:1.

Tada je ušao Spahić u svlačionicu na poluvremenu. Bilo je par igrača, spustili glavu kao da je gotovo. Spaha je ušao, rekao da dignu glavu i da idemo sve promijeniti. Nekada ti ne treba ni trener. Naravno i Džeko je bio tu. Mi smo izašli i potrefi se da je Hajrović dao gol.

Izet je bio momak koji nije bio zlonamjeran. Bio je jako fin, ali kada je razgovarao možda je bilo nedostatka bosanskog jezika. Ispalo je možda drsko. A Edin je momak koji je fantastičan profesionalac i dobar čovjek. Mi taj ‘sukob’ nismo osjetili na terenu. Džeko je nakon gola otišao do Hajrovića i zagrlio ga. Mislim da je Spaha tada bio igrač koji je bio lider. Sada nam takav neko treba u reprezentaciji.”