Piše: Oleksandr Levčenko

U noći 25. novembra, Ruska Federacija je izvela veliki kombinovani zračni napad dronova, balističkih, aerobalističkih i krstarećih raketa na Ukrajinu, s glavnim udarom na civilnu infrastrukturu i stambena područja Kijeva, što je rezultiralo žrtvama i razaranjima. Potvrđeno je da je mnogo ljudi poginulo i povrijeđeno u Kijevskoj, Odeskoj i Zaporiškoj oblasti. Rusi su koristili 486 zračnih ciljeva, uključujući 464 jurišna drona Shahed i druge bespilotne letjelice, kao i rakete različitih tipova. Konkretno, Ruska Federacija je koristila balističke rakete Iskander-M/KN-23, krstareće rakete Iskander-K, aerobalističke rakete Kh-47M2 Kinžal i krstareće rakete Kalibr. Od 22 ruske rakete, 14 je oboreno, a od 464 drona, 438. Udar na glavni grad prouzrokovao je štetu na stambenim objektima i kritičnoj infrastrukturi, privremeno prekidajući opskrbu toplinom u većini područja Kijeva. Odeska oblast je pogođena snažnim napadom koji je oštetio lučku, energetsku i civilnu infrastrukturu. Svi ciljevi su bili civilni, nijedan vojni.

Masovni napad na Kijev je još jedan nepobitan dokaz da Kremlj vodi rat uništenja, a ne teritorijalnog osvajanja. Granatiranje Kijeva dogodilo se u kontekstu rasprava o takozvanim "28 tačaka" prijedloga mirovnog plana. Formalno, Moskva pokazuje spremnost za dijalog, ali paralelno nastavlja raketne i napade dronovima na Ukrajinu. Takva dvostruka strategija pokazuje da Kremlj "mirovne inicijative" smatra alatom pritiska, a ne iskrenim načinom okončanja rata. S jedne strane, Ruska Federacija pokušava nametnuti povoljne za sebe usloveUkrajini i Zapadu, a s druge strane, raketnim napadima podiže humanitarne uloge za Ukrajince. Granatiranje Kijeva je ciljani alat za vršenje pritiska na ukrajinske vlasti tokom rasprave o mirovnim parametrima. Dok diplomate raspravljaju o tačkama o statusu teritorija, sigurnosti i garancijama, Rusija stvara dodatnu pozadinu - eksplozije, požare, nestanke struje i grijanja u glavnom gradu. Na taj način, Kremlj pokušava prisiliti Kijev da se ne samo bavi s papirnim uslovima, već i sa stvarnim rizikom od novih žrtava među civilima u slučaju odbijanja prihvatanja ruskih zahtjeva. Za zapadne političare, ovaj udarac je test otpornosti i dosljednosti. Ako se nakon sljedećeg granatiranja nastavi retorika o „potrebi za kompromisom“ na štetu Ukrajine, Moskva zaključuje da njen pritisak djeluje.

Današnje granatiranje još jednom naglašava zavisnost Ukrajine od vanjske podrške u oblasti protivvazdušne i raketne odbrane. Ukrajinske snage protivvazdušne odbrane presreću značajan dio ruskih raketa i dronova, ali resurs sistema i municije nije neograničen. Ovo granatiranje je podsjetnik da udari na Kijev stvaraju rizike koji idu daleko izvan Ukrajine: od novih talasa izbjeglica do udara na povjerenje u sigurnosne sisteme u Evropi.

U međuvremenu, načelnik Generalštaba švedskih oružanih snaga, Mikael Klasson, rekao je za The Financial Times da se ruski akti hibridnog ratovanja protiv Zapada ne ograničavaju samo na slanje dronova, sajber napade i sabotaže. Moskva je također preuzela kontrolu nad ilegalnim migracijskim rutama i isporukama droge Starom svijetu preko Sjeverne Afrike kao dio strategije destabilizacije Evrope. Prema njegovim riječima, rukovodstvo NATO-a mora pažljivo kontrolisati ruske akcije u sjevernoafričkoj regiji. „Ponuda droge, migranata i drugih kriminalnih aktivnosti širi se vrlo brzo po cijeloj Evropi i teritoriji NATO-a“, rekao je načelnik švedskog Generalštaba. Prema podacima evropske granične agencije Frontex, broj ilegalnih migranata koji dolaze u Evropu preko centralnog i zapadnog Mediterana povećao se 1,5 puta u 2025. godini. Broj migranata koji se kreću prema Evropi preko Libije povećao se za 50% u prvih devet mjeseci godine. Većina ljudi koji koriste ovu rutu dolazi iz Bangladeša, Eritreje i Egipta. U zapadnom Mediteranu, Alžir je postao najpopularnija polazna tačka. Droga se uglavnom isporučuje u Evropu preko Gvinejskog zaliva, koji se nalazi uz zapadnu obalu Afrike. Regija je glavna ruta kojom se većina kokaina krijumčari iz Južne Amerike u Evropu. Posljednjih mjeseci tamo je izvedeno nekoliko velikih operacija. Francuska mornarica je u septembru izvijestila da je od početka godine u tom području zaplijenjeno 54 tone droge.

Izjava švedskog generala Mikaela Klassona znači da Rusija proširuje svoj arsenal hibridnog ratovanja protiv Zapada, koristeći ne samo vojne i sajber napade, već i kontrolu nad ilegalnim tokovima migranata i droge. To ukazuje na sistemsku prirodu ruske strategije, koja obuhvata različita područja - od granične sigurnosti do društvene stabilnosti.Stoga Moskva pokušava stvoriti višedimenzionalni pritisak na evropske zemlje. Cilj Rusije u ovom kontekstu je destabilizacija Evrope i slabljenje njene sposobnosti da podrži Ukrajinu. Kontrola Moskve nad ilegalnim migracijskim rutama kroz Sjevernu Afriku pokušaj je iskorištavanja geografskih i društvenih ranjivosti Evrope. Takva strategija omogućava Rusiji da utiče na unutrašnju politiku evropskih zemalja, gdje pitanje migracija često postaje predmet intenzivne debate. U prošlosti je Moskva koristila faktor migracije kao instrument hibridnog pritiska, koristeći migrantske tokove sa Bliskog istoka za destabilizaciju zemalja EU. Takve akcije su stvorile humanitarne krize na granicama, izazvale političke sporove unutar evropskih društava i povećale polarizaciju. To je prisililo evropske vlade da troše više resursa na domaće probleme i smanjilo njihovu spremnost da odgovore na ruske akcije na Bliskom istoku i u Ukrajini. Korištenje trgovine drogom kao alata za hibridno spašavanje ima dvostruki učinak: potkopava sigurnost društava i istovremeno stvara kriminalne mreže koje se mogu koristiti u političke ili obavještajne svrhe. Kombinacija migracijskog pritiska, sabotaže, specijalnih operacija i napada na kritičnu infrastrukturu s manipulacijom informacijama stvara složenu prijetnju. To znači da Rusija istovremeno djeluje u fizičkoj i digitalnoj dimenziji, iskorištavajući sve ranjivosti. Ovakav pristup čini hibridno spašavanje posebno opasnim jer nema jasne granice i može se manifestovati u različitim oblastima života.

Rusija je posebno ukorijenjena u Maliju. Vamada.net izvještava da Rusija, pridružujući se Maliju pod izgovorom "pomoći u prevazilaženju krize s gorivom", zapravo gradi novu infrastrukturu vlastitog utjecaja koja direktno potkopava američke interese u Sahelu: ključne poluge - kontrola logističkih koridora, zajedničke operacije s lokalnim vojnim snagama i pristup obavještajnim podacima - uporišta su Kremlja, potiskujući američke sigurnosne programe i povećavajući ovisnost vlade o ruskoj moći. Takav manevar pretvara privremenu krizu u dugoročnu geopolitičku strategiju, jer Moskva dobija priliku da implementira političku i sigurnosnu agendu, zaobiđe ograničenja sankcija kroz regionalne rute, pojača antizapadnu retoriku i uspostavi se u strateškoj zoni u kojoj su SAD decenijama ulagale u stabilnost. Mehanizam je jednostavan i opasan: ukorenivanje„Afričkog korpusa“ transformiše Mali od zapadnog partnera u poligon za ruski utjecaj, s kojeg Kremlj može širiti vlastitu mrežu po cijelom Sahelu, što komplicira američko prisustvo na kontinentu. Rusija je iskoristila krizu s gorivom u Maliju kao priliku da uđe u područja kojima su prethodno dominirali američki sigurnosni programi i pretvorila tehnički problem isporuke goriva u polugu utjecaja. Raspoređivanje ruskih snaga na graničnim koridorima sa Senegalom i Obalom Slonovače dalo je Moskvi ne samo fizičku kontrolu nad rutama, već i pristup operativnim informacijama o kretanju borbenih grupa, logistici konvoja i internim prioritetima štaba Oružanih snaga Malija. Kremlj će postepeno integrirati infrastrukturu stvorenu uz učešće SAD-a i EU u vlastite operacije, pretvarajući je u izvor podataka za ruske analitičare i kanal za utjecaj na odluke prelazne vlade. U tom kontekstu, Washington gubi ne samo operativni pristup i mehanizme partnerstva, već i sposobnost oblikovanja regionalnog sigurnosnog poretka: zemlja koja se decenijama oslanjala na američku podršku sada daje političke izjave o svom strateškom oslanjanju na Moskvu. „Afrički korpus“ kontrolira specifična područja gdje se kombiniraju trgovina, krijumčarenje i militantne aktivnosti, što Rusiji omogućava da formira vlastito tumačenje događaja i nametne ga malijskoj vladi. Istovremeno, to onemogućava američkim obavještajnim službama da dobiju potpunu sliku o događajima u regiji. Malijska vlada sve češće daje javne izjave u kojima naglašava važnost ruske pomoći, što politički djeluje protiv Sjedinjenih Država.