Bosanskohercegovačka pjevačica sinoć je održala koncert u prepunoj zagrebačkoj Dvorani Vatroslava Lisinskog i oduševila izvedbom sevdaha.

Neke večeri ne definiraju svjetla pozornice, već trenuci u kojima umjetnica i publika nađu zajednički jezik. Upravo takva bila je još jedna čarobna večer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje je Amira Medunjanin po drugi put ove godine rasprodala dvoranu do posljednjeg mjesta i pružila publici jedinstveno koncertno iskustvo.

Amira je ovaj koncert najavila kao posebno i drugačije iskustvo, i doista, publika je to i dobila uz novitete u muzičkom sastavu koji su donijeli svježinu i drugačiju dinamiku, te uz dva izvanredna gosta.

U pratnji vrsnih instrumentalista Antonija Vrbičkog (harmonika), Marija Rašića (bas), Leopolda Stašića (violina), Bojana Zulfikarpašića (klavir), Boška Jovića (gitara) te Mirsada Dalipija (perkusije), čiji je zvuk otvorio Amirin glas na jedan novi, dramatičniji i intimniji način, koncert je predstavljao rijedak trenutak u kojem se tradicija i savremenost nisu samo susrele, nego se stopile, piše 24sata.

Publika je imala priliku čuti i pjesme koje Amira inače gotovo nikad ne izvodi, zahtjevnije kompozicije koje traže specifičan spoj osjetljivosti i tehničke preciznosti, a koje se mogu izvoditi samo uz klavir. Svaka od njih bila je još jedna stepenica u posebnom muzičkom putovanju koje je publici priredila samo za ovu večer.

Posebnu čar večeri donijele su i dvije sjajne gošće: Nina Ćorić, čiji prepoznatljivi flamenco izričaj nosi strast i eleganciju, unijela je u dvoranu duh juga i emociju koja se rijetko čuje na našim pozornicama te Barbara Suhodolčan, jedinstven, kristalni vokal, kojim je dodatno zaokružila večer.

Krcata dvorana je sinkronizirano pljeskala, pjevala, a jedan od najbližih trenutaka večeri bio je dio kad je Amira, kao što zna samo ona, sišla s pozornice i približila se svakom redu, brišući granice između izvođača i publike.

Postoji razlog zašto je dva puta rasprodala Lisinski ove godine, a taj će razlog znati svi koji su bili na barem jednom od njenih koncerata, potvrđujući da ono što Amira donosi na scenu nadilazi samu muziku.

Još je jednom pokazala da njen glas nije samo instrument već prostor u kojem se prepliću tradicija, suvremenost, prošlost i sadašnjost, a publika u tome prepoznaje nešto svoje. Kako bi ona sama rekla, “Pjesmom gradim mostove.”

Drugi rasprodani koncert bio je dokaz da Amira nije umjetnica koja ponavlja, nego umjetnica koja stvara, svaki put iznova. I zato Lisinski dvaput ove godine nije samo bio ispunjen već je doista bio i proživljen.