Veliki bucanj (Mola mola), najteža koštunjača na svijetu, oduvijek plijeni pažnju svojom neobičnom pojavom. Ova riba otvorenog mora, koja povremeno zaluta i u Jadransko more, predmet je brojnih priča i susreta ribara i kupača.

Iako izgleda poput ribe kojoj nedostaje stražnji dio tijela, bucanj je fascinantan "nježni div" čije su navike i status u Jadranu manje poznati široj javnosti.

Koliko je česta u Jadranu?

Bucanj nije stalni stanovnik Jadranskog mora, već se smatra povremenim posjetiteljem. Učestalost pojavljivanja varira, a najčešće se susreće na otvorenom moru, posebno tokom toplijih mjeseci. Iako ga lokalni ribari povremeno viđaju, svaki susret s ovom ribom smatra se prilično rijetkim i neobičnim događajem, što potvrđuju i nedavni medijski napisi o uočenim primjercima kod Šibenika ili u konavoskom akvatoriju.

Dimenzije: Pravi morski gigant

Ova riba s pravom nosi titulu najteže koštunjače. Bucanj može narasti preko tri metra u dužinu i dostići masu veću od jedne tone, ponekad čak i do 2,3 tone, iako su primjerci u Jadranu obično manji. Karakterizira ga spljošteno, ovalno tijelo sa skraćenim repom i vrlo visokim leđnim i podrepnim perajama, zbog čega često na površini mora izgleda kao da mu je peraja rasječena ili da je plutajući objekt.

Gurman meduza i građanin svijeta

Unatoč svojoj gigantskoj veličini, bucanj se hrani uglavnom sitnijim organizmima. Njegova prehrana sastoji se primarno od meduza, ali konzumira i druge organizme poput planktona, sitnih riba, glavonožaca i algi. Kako bi zadovoljio svoje energetske potrebe, s obzirom na to da su meduze nutritivno siromašne, bucanj mora pojesti ogromne količine hrane dnevno.

Bucanj je pelagička riba koja obitava u otvorenim vodama svih toplih i umjerenih mora širom svijeta – u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu, kao i u Sredozemnom moru. U Jadran zalazi povremeno, prateći toplije morske struje.

Status zaštite i jestivost

Što se tiče jestivosti, meso bucnja u Hrvatskoj nema ekonomski značaj i rijetko se konzumira. U nekim dijelovima svijeta se jede (primjerice u Aziji), ali zbog specifične prehrane i mogućeg nakupljanja toksina, nije popularan na našem području.

Važnije je istaknuti da je bucanj u Jadranu nezaštićena vrsta prema hrvatskim zakonima, ali se zbog svoje rijetkosti i neobičnosti često apelira na ribare i pomorce da mu ne nanose štetu. Susreti s brodovima ponekad, nažalost, završe tragično za ovu sporu ribu koja se voli sunčati pri površini, o čemu svjedoče izvještaji o udarima plovila.

(Morski.hr)