U selu Donji Korićani, nadomak Kneževa, gdje živi tek oko pedesetak stanovnika, zabilježen je nezapamćen slučaj u političkoj historiji – na ponovljenim izborima za predsjednika Republike Srpske nije ubilježen nijedan jedini glas.

Nakon što biračko mjesto zbog neprohodnih puteva nije moglo biti otvoreno na dan prijevremenih izbora, sedmicu kasnije održano je ponavljanje glasanja, ali bez ijednog birača. Mještani su jednoglasno odlučili bojkotovati izbore, poručujući da su umorni od praznih obećanja i zanemarivanja osnovnih životnih potreba, prenosi Euronews.ba.

„Svi su jednostavno rekli, nećeš ti, neću ja, nećemo niko, neće niko“, kazao je mještanin Milorad Slavnić za Euronews, opisujući zajedničku odluku sela. Biračko mjesto u osnovnoj školi „Petar Kočić“ ostalo je potpuno pusto, ostavljajući i poziciju i opoziciju bez podrške.

Prazna obećanja: Borba za struju, vodu i čiste puteve

Mještani Donjih Korićana ističu da je njihov bojkot direktna posljedica izuzetno teških uslova života. Žive bez stabilne struje, urednog vodosnabdijevanja i prohodnih puteva, što je ironično i dovelo do inicijalnog odgađanja izbora kada je snijeg potpuno blokirao otvaranje biračkog mjesta.

„Ne zanima nas ko je na vlasti. Tražimo dostojan život čovjeka 21. vijeka – vodu, struju, čist put“, objašnjava Nedo Slavnić. Detaljno opisuje agoniju: „Struje nema po 4–5 dana, nekad i više. Nemamo javni prevoz, do ambulante i marketa ima 12 kilometara.“

Selo pretežno živi od stočarstva i poljoprivrede, ali nedostatak adekvatne infrastrukture onemogućava čak i ovaj posao. „Znali smo prosuti po 500.000 litara mlijeka, nemamo kud sa njim. Sve je do puta. Neodržavanje i čišćenje puteva je najveći problem“, dodaje Milorad Slavnić. Selo na preko 1.000 metara nadmorske visine čeka bolju infrastrukturu i više pažnje nadležnih.

Osmijeh malog Nikole: Nada u zaboravljenom selu

Dok odrasli protestuju političkom tišinom, jedan dječak svakodnevno čuva nadu u selu. Nikola, osmogodišnjak, jedini je učenik u Donjim Korićanima. Svako jutro dolazi u školu „Petar Kočić“, gdje ga dočekuje učiteljica iz susjednog sela.

„Ne bih volio da odem iz sela, meni je ovdje lijepo. Ostaću ovdje i kada porastem“, kaže kroz osmijeh mali Nikola, dodajući da jednog dana želi postati policajac.

Mnogi su već napustili Korićane u potrazi za boljim životom. Ipak, dok odrasli dižu glas šutnjom, dječakov optimističan osmijeh i dalje budi vjeru da Donji Korićani neće postati samo broj biračkog mjesta na zaboravljenoj karti.