Rasprava o tome da li je dizel bolja varijanta od benzina traje otkako postoje automobili pogonjeni ovim gorivima. Iako je dizel obično u startu nešto jeftiniji i vozilo troši manje (deci)litara na sto kilometara, noviji automobili i evropske regulative postaju sve strožije prema dizelu. Postavlja se pitanje: kolika je godišnja kilometraža potrebna da bi dizel postao zaista isplativ?

Hladna računica na primjeru Volkswagen Pola

Stručnjaci nizozemskog Autoweeka izračunali su tačnu tačku preloma, koristeći kao primjer Volkswagen Polo. Poređenje je napravljeno između 1.0 TSI benzinca sa 95 KS i 1.6 TDI dizela takođe sa 95 KS, oba iz 2020. godine i sa ručnim mjenjačem, piše Dnevno.hr.

Sa regulativne strane, situacija je jasnija nego prije: dizelski automobili proizvedeni od 2015. zadovoljavaju Euro 6 normu, te su, barem zasad, prihvatljivi za saobraćaj u većini evropskih gradova.

Međutim, računica vlasništva je hladna i precizna. Dok Polo 1.0 TSI u prosjeku prelazi 17,9 kilometara sa jednom litrom goriva, dizelski 1.6 TDI prelazi znatno više, čak 27 kilometara sa jednom litrom.

Problem za dizel su osjetno viši troškovi vlasništva, prvenstveno kroz znatno više naknade i poreze. U nizozemskom primjeru, koji je reprezentativan za zapadnu Evropu:

• Vlasnika benzinca automobil košta oko 114 eura po tromjesečju.

• Vlasnika dizela automobil košta čak 321 euro po tromjesečju.

Kada se u jednadžbu uključe cijene goriva i porezi, dolazi se do vrlo konkretne brojke: tek pri godišnjoj kilometraži od oko 22.600 kilometara dizel i benzin dolaze na praktično iste ukupne troškove. Sve iznad toga ide u korist dizela, sve ispod toga jasno favorizira benzinca.

Drugim riječima, ako se godišnje vozi manje od dvadesetak hiljada kilometara, dizel gubi smisao, bez obzira na manju potrošnju.

Tržište polovnih vozila i primjena

Takođe treba uzeti u obzir i tržište polovnih vozila. Dok benzinaca ima na stotine, dizelskih Pola iste starosti na tržištu je tek nekolicina. Razlog je jednostavan: većina dizela završila je u flotama i leasingu, dok privatni kupci u B-segmentu odavno uglavnom biraju benzin ili hibrid. To takođe diže cijene polovnih dizelaša.

Dizel nije "mrtav", ali više nije univerzalno rješenje. Ima smisla za vozače koji:

• rade velike godišnje kilometraže (više od 22.600 km),

• voze uglavnom izvan grada,

• planiraju zadržati automobil duže vrijeme.

Za sve ostale, posebno urbane vozače i one koji rade manje od 20.000 kilometara godišnje, savremeni benzinski motor ili blagi hibrid jednostavniji su i jeftiniji izbor.