Japan se suočava sa jednim od najizrazitijih fenomena starenja stanovništva u svijetu – gotovo četvrtina njegovih građana ima više od 65 godina.

Ipak, uprkos sve većem broju starijih ljudi, zemlja je razvila veoma organizovan i uređen sistem brige o starijima, sa moderno opremljenim domovima i centrima za njegu, gdje su standardi higijene i udobnosti izuzetno visoki.

Uz podršku Sistema osiguranja za dugotrajnu njegu, koji nudi razne opcije za zadovoljavanje potreba starijeg stanovništva, u Japanu postoji nekoliko vrsta domova za stare.

Sistem osiguranja za dugoročnu njegu, osnovan 2000. godine, obavezni je program socijalnog osiguranja za stanovnike starije od 40 godina. Finansira većinu usluga njege starijih osoba, uključujući domove za stare, i ima za cilj da prebaci teret brige sa porodica na kolektivnu strukturu podrške. Ovaj sistem osigurava da većina japanskih građana, uključujući strance sa stalnim boravkom, može da pristupi subvencionisanim uslugama njege.

Specijalni domovi za stare su objekti koje subvencioniše vlada i namijenjeni su starijim osobama kojima je potrebna kontinuirana pomoć u svakodnevnim aktivnostima. Pristupačni su, ali često imaju duge liste čekanja, posebno u urbanim sredinama. Mjesečni troškovi boravka u takvim institucijama kreću se između 80.000 i 150.000 japanskih jena, što je približno između 500 i 950 eura, zavisno od vrste usluga i lokacije objekta.

Zdravstvene ustanove za starije osobe su objekti koji pružaju rehabilitaciju i medicinsko praćenje, djelujući kao most između bolnica i domova za dugotrajnu njegu. Prosječan mjesečni trošak iznosi od 890 do 1.480 eura, pri čemu osiguranje pokriva značajan dio.

Domovi za stare koji se plaćaju u potpunosti su domovi u privatnom vlasništvu, koji nude hotelske sadržaje i namijenjeni su onima koji mogu sebi da priušte veći nivo udobnosti. Mjesečne naknade počinju od mjesečne naknade od 1.480 eura, a da dosegnu i 4.440 eura u većim gradovima poput Tokija.

Grupni domovi namijenjeni su starijim osobama sa blagom demencijom. Ovi mali domovi pružaju personalizovanu njegu u porodičnom okruženju. Troškovi variraju, ali se obično kreću od 890 do 1.330 eura.

Stambeni domovi nude smještaj, obroke i osnovne usluge njege, često po visokoj cijeni. Obično su u privatnom vlasništvu i pod privatnim upravljanjem.

Iako je japanski sistem njege starijih osoba sveobuhvatan, suočava se sa izazovima kao što su nedostatak radne snage, rastući troškovi i duge liste čekanja za javne ustanove. Naglasak na uslugama u zajednici i u kući omogućava mnogim starijim osobama da duže ostanu u svojim domovima, ali pristup njezi može značajno da varira, posebno u ruralnim područjima.