Film "Majka", u Njemačkoj preveden kao "Tereza – život između svjetlosti i sjenke", uranja nas u taj haos.

Indija 1940-ih: film "Tereza – život između svjetlosti i sjenke" priča je o monahinji koja sumnja u sebe i živi između strogih principa i spremnosti na žrtvu. A tu je i pitanje: da li je Tereza bila feministkinja?

Tereza je imala 19 godina kada je otišla u Indiju kao iskušenica. Tamo se suočila s bijedom, glađu i bolestima. Živjela je kao monahinja i učiteljica u Kalkuti, u katoličkom redu Loreto, koji je bio posvećen obrazovanju i misionarskom radu u Indiji. Kalkuta je bila prenaseljena, državne službe bile su preopterećene, a zdravstveni sistem praktično nije postojao. Indija se suočila s mnogim izazovima, ubrzo nakon što je stekla nezavisnost od Velike Britanije nakon dvijestotinak godina kolonijalne vladavine. Zemlju su mučili nemiri, a hiljade ljudi stradalo je u nasilnim ekscesima, piše Deutsche welle.

Da li je ovo najbolji film u 2025. godini?

Film "Majka", u Njemačkoj preveden kao "Tereza – život između svjetlosti i sjenke", uranja nas u taj haos. U njemu nema estetike nalik nekakvom svetačkom oreolu – tu je gradski pejzaž pun buke, prenaseljen i sa gomilama ljudi. Majka Tereza, rođena kao Anjeza Gondže Bojadžiju 1910. godine u Skoplju, u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, pojavljuje se kao žena koja traži svoju svrhu usred ruševina i teškoća. Tokom putovanja vozom je, kako se priča, iskusila svoj "poziv unutar poziva“ – da više ne živi samo za Boga, već da živi među najsiromašnijima od siromašnih.

Žena koja se buni protiv svoje crkve

Film prikazuje Terezu (koju sjajno igra Nomi Rapas) ne kao transcendentnu figuru svjetlosti, već kao ženu koja se buni protiv svoje crkve. Njen plan je bio revolucionaran: da napusti manastir, osnuje sopstveni red, preseli se u srce sirotinjskih četvrti i brine o bolesnima i umirućima – kao monahinja van reda. Crkva se tome opirala, jer je Terezina želja značila prekid sa starim tradicijama i poslušnošću. Ali ona je istrajala. Vatikan je tek 1948. godine popustio i konačno, 1950. osnovala je red Misionarke milosrđa.

Film je vizuelno zgusnut, jezički uzdržan i podvučen muzikom distorziranih električnih gitara. On prikazuje sirotinjske četvrti Kalkute i tamošnje ljude obilježene siromaštvom i bolestima, idilični svijet ženske škole gdje učenice nose ružičaste haljine, kao i spartanske sobe monahinja unutar zidina manastira, gdje Tereza, kao majka igumanija, vlada gvozdenom pesnicom.

Sujeta ili milosrđe?

Film pristupa Terezi kritički, ali s poštovanjem – samo nagovještavajući neke kontroverze. Na primjer, u jednoj tihoj sceni ona se pita da li njena posvećenost zaista proizilazi iz čistog milosrđa ili iz sujete. To je trenutak koji nakratko ostavlja po strani mit i otkriva nam Terezu koja preispituje samu sebe.

Nešto kasnije u filmu, ona razgovara o abortusu sa sveštenikom koji je na čelu manastira. On je podsjeća da ne osuđuje žene, već da razmotri razloge koji ih navode na takvu odluku – i odjednom se postavlja pitanje da li saosjećanje dozvoljava i neslaganje – protiv institucije Crkve, koja abortus osuđuje.

Mračna strana mita

Uprkos poštovanju, slika prave Tereze – koju je papa Franja 2016. godine kanonizovao – odavno je počela da se kalja. Čak i za života, ona je bila kontroverzna ličnost. Organizacije za ljudska prava optuživale su je da je zanemarivala ljekove protiv bolova i higijenu u svojim domovima, tvrdeći da su oni više ličili na hospise nego na bolnice. Tvrdilo se i da je primala stotine miliona dolara donacija iz ponekad sumnjivih izvora, a da su medicinski standardi njenih institucija bili užasni.

Britanski novinar Kristofer Hičens to je sumirao na sljedeći način: "Voljela je siromaštvo, a ne siromašne.“ Prihvatila je "patnju kao dar od Boga“ i nije učinila ništa da je okonča. Izjednačila je bijedu siromašnih sa patnjom Hristovom, a pripisuje joj se i sljedeća izjava: "Lijepo je vidjeti siromašne ljude kako prihvataju svoju sudbinu i pate poput Hrista."

Tereza je bila posebno otvorena po pitanju abortusa. U svom govoru povodom dobijanja Nobelove nagrade (1979), abortus je opisala kao "ubistvo“ i „najvećeg rušitelja mira“. Zbog toga je postala moralna figura konzervativnih pokreta – a istovremeno i meta feminističke kritike, koja ju je optuživala da je potčinila prava žena idealu samopožrtvovanja.

Ipak, rediteljka filma, Teona Strugar Mitevska, u Terezi vidi i neke feminističke osobine: "Ona je sebi dala slobodu da bude ono što jeste kako bi postigla svoj cilj. To je, po mom mišljenju, čini izuzetno feminističkom figurom“, rekla je Mitevska u intervjuu za filmski časopis "Filmdienst“.

Koliko je Tereza bila feministkinja?

Kao žena koja je stekla autoritet unutar patrijarhalne crkve, osnovala sopstveni red i privukla pažnju širom svijeta, Tereza se svakako može smatrati moćnom ženskom figurom. Prkosila je konvencijama, napustila manastir i predvodila hiljade sestara – što je način djelovanja koji je bio daleko od uobičajenog. Istovremeno, zalagala se za viziju ženstvenosti usredsređenu na majčinstvo, odricanje i poslušnost. Njen rad bio je posvećen pomaganju u patnjama, a ne promjeni struktura. Teško da je bila feministkinja u emancipatorskom smislu – ali svakako jeste u smislu ženskog prisustva i vođstva.

U posljednjim decenijama, Tereza je patila od dubokih sumnji. Njena pisma i dnevnički zapisi, objavljeni 2007. godine, otkrivaju dubok osjećaj usamljenosti i pitanje o postojanju Boga koje se stalno ponavlja. Žena koja je simbolizovala nadu širom svijeta napisala je da je iznutra "ledena“, da joj nebo više ništa ne znači: "Meni ono izgleda kao prazan prostor.“ Možda je upravo to ono što njen lik čini tako ljudskim.

Zašto film dolazi u pravo vrijeme

Debate o abortusu, siromaštvo, vjerski sukobi, autoritet ženske crkve – mnogo toga je zastrašujuće relevantno i danas. Film nas suočava s pitanjem: može li žena da bude u isto vrijeme i sveta i politički problematična? On Terezu prikazuje kao lik sa ograničenjima. Možda upravo u tome leži njena relevantnost danas – ne kao svete figure svjetlosti, već kao figure koja postavlja pitanja. Zato ovaj film, koji ništa ne objašnjava već samo posmatra, može da bude dobra prilika da se o Majci Terezi ponovo progovori.