Na zavoju rijeke YarlungTsangpo u Tibetu, Kina gradi hidroenergetski sistem vrijedan 168 milijardi dolara, koji bi trebao proizvoditi više električne energije nego bilo koji drugi na svijetu.

Projekt je strateški važan za kineski prelazak na čistu energiju i podršku razvoju industrija poput električnih vozila i vještačke inteligencije, piše CNN.

Sistem će koristiti pad visine od oko 2.000 metara kroz mrežu tunela i kaskadnih brana, stvarajući ogromnu količinu energije.

Stručnjaci ga opisuju kao najsofisticiraniji i najrizičniji projekt te vrste, jer se gradi u seizmički aktivnom području.

Peking tvrdi da je projekt rezultat višedecenijskog istraživanja i da neće imati negativan uticaj na nizvodne zemlje, poput Indije i Bangladeša.

Međutim, mnogi stručnjaci upozoravaju da bi mogao poremetiti ekosistem i ugroziti rijetke vrste u jednom od najčistijih dijelova Azije.

Indija projekt naziva „vodena bomba“ zbog mogućeg uticaja na tok rijeke Brahmaputre, od koje zavise milioni ljudi.

Postoji i bojazan da bi gradnja mogla povećati tenzije na spornoj granici između dvije nuklearne sile.

Gradilište se širi — prave se putevi, mostovi i skladišta, a lokalno stanovništvo se preseljava. Među njima su i pripadnici autohtonih tibetanskih naroda koji gube svoje domove i svetilišta. Peking tvrdi da preseljenja poštuju kulturna prava i donose ekonomske koristi, no organizacije za ljudska prava upozoravaju na prisilne relokacije.

Dok Kina naglašava da projekt doprinosi borbi protiv klimatskih promjena, ostaje zabrinutost zbog mogućih ekoloških i političkih posljedica, te zbog nedostatka transparentnosti.

Stručnjaci upozoravaju da bi trka u izgradnji brana između Kine i Indije mogla postati „trka ka dnu“.