Prema novoj EU odluci, svaki benzinski ili dizelski automobil tehnički će se i dalje legalno prodavati od 2035. godine, ali će kvariti prosjek emisija i time nabijati troškove proizvođačima. To znači da benzince i dizele neće biti isplativo imati u katalogu, jer ih EU čini ekonomski neisplativim.

Motor s unutrašnjim sagorijevanjem koji preživi bit će onaj koji se može opravdati u računovodstvenoj tabeli, a tu tabelu pišu prosjeci CO2 emisija, a ne nostalgija.

Evropska komisija je predložila reviziju cilja za 2035. godinu - umjesto 100-postotne redukcije CO2, cilj je 90 posto smanjenja, s tim da se preostalih 10 posto "kompenzira" kreditima vezanim za čelik s niskim sadržajem karbona proizveden u EU i obnovljivim gorivima. Tih "10%" ne znači "10 posto vozila s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem". Znači 10 posto CO2 unutar izračuna prosjeka.

Svaki proizvođač mora ispuniti određenu brojku prosječnih emisija po kilometru, i bilo koje vozilo koje emituje CO2 iz auspuha gura taj prosjek prema gore. S tako uskom marginom, vozilo s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem prisiljava proizvođača da proda više vozila s nultom emisijom ili plati visoke kompenzacije.

U praksi, novi automobil s motorom SUS iz 2035. godine neće biti "normalan automobil"; to će biti automobil koji će marka odlučiti prodati jer je profitabilan, čak i ako je rijedak. Ovo će povećati katalošku cijenu, ali i pooštriti stvari oko bilo kojeg ulaganja u takve automobile.

Kraj zabrane dizel, benzin i hibridnih automobila jedni vide kao rješenje, a drugi kao problem. EU neće zabraniti njihovu prodaju, ali će gotovo prisiliti proizvođače da prodaju samo električna vozila.

U suštini, u ponudi će biti motor sa sagorijevanjem koji ispunjava kvotu, motor sa sagorijevanjem koji plaća svoju regulatornu taksu i motor sa sagorijevanjem koji se prodaje jer generiše profit, a ne zato što je to prirodan izbor.

Proizvođač koji mora održavati električne platforme, lance baterija, softver i svu prateću tehnologiju ne može istovremeno opravdati velike investicije u razvoj novih motora SUS za tržište koje se smanjuje.

Zato motori s unutrašnjim sagorijevanjem koji prežive neće biti najjeftiniji za održavanje. Klasični benzinci i dizeli, ako ih uopšte bude za 10 godina, neće biti proizvodi za masovno tržište i tu prestaje njihova opravdanost i samim tim nestanak iz ponude.