Dok Željana Zovko “kuka” po podcastima, dok teatralno prepričava navodne “preporuke službi” i gradi narativ o Sarajevu kao tamnom vilajetu Istoka u kojem kršćani navodno strepe, HDZ-ova politička elita u Sarajevu – jede, pije, pjeva, grli se i slika. I to danima. Bez pancira. Bez pratnje. Bez straha. Bez ijedne jedine ogrebotine.

Postoje laži koje su sitne, bijedne, izgovorene da bi se pokrila vlastita taština. A postoje i one druge – opasne, ciljane, politički upakovane, koje se svjesno izgovaraju da bi se hranila mržnja, strah i prezir prema cijeloj jednoj zemlji i njenim ljudima. Ovo drugo radi Željana Zovko. I zato ovo nije polemika. Ovo je raskrinkavanje.

Piše Dragan Bursać za Hayat televiziju

Dakle, krenimo jednostavno, bez diplomatskih rukavica i bez lažne pristojnosti: Željana Zovko laže kada kaže da u Sarajevu nije sigurna. Laže kada sugerira da je Sarajevo grad mržnje. Laže kada pokušava da Božić u Sarajevu prikaže kao rizičnu avanturu, a muslimane/Bošnjake kao prijetnju. I to nije moj stav. Nisu to “TikTokovi”. To su je – pazite ironije – demantovali njeni vlastiti stranački drugovi iz HDZ-a BiH.

Dok Željana Zovko “kuka” po podcastima, dok teatralno prepričava navodne “preporuke službi” i gradi narativ o Sarajevu kao tamnom vilajetu Istoka u kojem kršćani navodno strepe, HDZ-ova politička elita u Sarajevu – jede, pije, pjeva, grli se i slika. I to danima. Bez pancira. Bez pratnje. Bez straha. Bez ijedne jedine ogrebotine.

Napretkov božićni koncert? Tu su. Zagrebačka filharmonija u Sarajevu? Tu su. Božićni koncert Oružanih snaga BiH? Tu su. Prijem kod Borjane Krišto? Tu. Advent na Stupu? Tu. Meza, vino, osmijesi, zagrljaji. Sarajevo puno. Crkve otvorene. Dvanaest katoličkih crkava – vrata širom otvorena. Nema zaključavanja. Nema panike. Nema straža. Nema “preporuka službi”.

Ni dlaka s glave nikome ne fali. A i što bi falila?

I sad dolazimo do ključnog pitanja: ako je Sarajevo tako kakvo jeste, zašto Željana Zovko laže da je nesigurno?

Zato što joj istina ne treba. Treba joj narativ. Treba joj politička valuta kojom se već godinama trguje u Bruxellesu i Zagrebu: Bosna kao problem, Sarajevo kao prijetnja, Bošnjaci kao latentni ekstremisti, a Hrvati kao vječne žrtve. To je roba koja se dobro prodaje. Posebno kada nemaš šta drugo ponuditi osim vlastite fotelje u Evropskom parlamentu.

Željana Zovko ne govori o sigurnosti. Ona proizvodi strah. Ne brani Hrvate. Ona ih instrumentalizira. Ne govori istinu o Sarajevu. Ona ga svjesno demonizira.

Jer istina je jednostavna i brutalna za njen narativ: Sarajevo je danas sigurnije od mnogih “kršćanskih metropola” Evrope. Dok se po Beču, Parizu ili Bruxellesu adventi ograđuju betonskim blokovima i snajperistima po krovovima, Sarajevo za to vrijeme živi. Otvoreno. Glasno. Miješano. Bez histerije. Da nije smoga, rekli bi da diše punim plućima.

I upravo to Željanu Zovko najviše boli.

Boli je što Sarajevo ne igra ulogu koju joj je dodijelila. Boli je što “strašni muslimanski grad” ne postoji osim u njenoj političkoj bolesnoj mašti. Boli je što su je njeni iz HDZ-a javno, slikama i osmijesima, politički ošamarili.

Zato ona sada priča o “jeziku mržnje”. Zato napada sve redom. Zato se ruga, zato patronizira, zato iz pozicije bivše diplomatkinje drži lekcije o komunikaciji. A zapravo radi ono što najbolje zna – prebacuje fokus sa vlastite laži.