Gotovo deset tona zelja podijelio je ljudima ovih dana Božidar Mušić iz Velikog Pašijana nedaleko od Garešnice (Hrvatska). Nije ga uspio prodati.

Puna prikolica kupusa već nekoliko dana stoji u Bereku, gdje Božidar inače prodaje svoje zelje, i ljudi dolaze autima, kolicima i s vrećama po besplatan kupus.

"Jadan čovjek; mučio se cijelu godinu i onda ga ne uspije prodati. Sad dijeli ljudima, što će. Bolje nego da baci. Lijepo od njega što pomaže", kažu mještani koji dobro znaju Božidara.

Iako su mu 73 godine, i dalje se bavi poljoprivredom, a više od 30 godina sadi i prodaje zelje, ono najbolje, varaždinsko, piše 24sata.

"To je hrana. Hrana se ne baca. Kupus je ove godine jako dobro rodio, ali ga nisam uspio prodati jer je došao kasno. U međuvremenu je uvezeno jako puno kupusa iz Poljske i Sjeverne Makedonije, čak 3,5 milijuna kilograma. To je uništilo prodaju nas domaćih proizvođača. Cijeli listopad i studeni nudio sam kupus na prodaju, preko interneta i svakako, nitko nije ni nazvao. Veliki trgovci nudili su 14 centi po kilogramu, što je zapravo uvredljivo, je na 10 tona kupusa dobijem 1400 eura, a s tim novcem ne pokrijem ni to što im ga moram narezati i odvesti. Kad nama prođe sezona, prodamo ga ili zaoremo, trgovci ga u prodaji dignu za 80 posto cijene. I to tako ide na štetu nas proizvođača već godinama", kaže Božidar dodajući kako razumije da treba uvoziti, ali bi bilo logičnije da se uvozi onda kad domaćeg proizvoda nema ili ga nema dovoljno.

Božidarov je OPG već desetljećima poznat po proizvodnji varaždinskog zelja, onog originalnog, vrhunskog, zaštićenog u EU.

Tačno 36 godina Božidar se bori s klimatskim promjenama i tržišnim pritiscima, u glavice kupusa unosi ne samo okus i kvalitetu, nego i bogato iskustvo ratarenja, upornost i tradiciju koju ovaj čovjek njeguje na svojim poljima.