Naučnici iz cijelog svijeta ostali su zatečeni nevjerovatnim otkrićem u amazonskoj prašumi i na Filipinima, gdje su otkrili pauke koji grade identične kopije samih sebe kako bi prevarili neprijatelje. Ova fascinantna strategija preživljavanja, opisana u studiji objavljenoj 6. novembra, baca potpuno novo svjetlo na inteligenciju i evolucijske sposobnosti beskralježnjaka.

Naučnici su otkrili da neke vrste pauka iz roda Cyclosa izrađuju iznenađujuće realistične kopije vlastitog tijela kako bi se zaštitile od grabežljivaca. Riječ je o dosad nezabilježenom ponašanju, opisanom u studiji objavljenoj u časopisu Ecology and Evolution. Pauci, naime, u svoje mreže namjerno ugrađuju velike "dvojnike" koji služe kao vizuelna varka.

Istraživanje je sprovedeno u amazonskoj prašumi u Peruu te na obroncima vulkana Kanlaon na Filipinima, gdje su istraživači uočili isti obrazac ponašanja kod više vrsta. Pauci su gradili figure direktno u središtu mreže, sastavljajući ih postepeno od svile i okolnog materijala, dok su se sami pozicionirali u blizini, ali ne na samom središtu. Te strukture nisu bile slučajni ostaci plijena ili krhotine koje je donio vjetar. Naprotiv, radilo se o pažljivo oblikovanim figurama koje su često bile veće od samih pauka.

Nevjerovatna preciznost izrade replika od paučine i lišća

Sastojale su se od središnje mase s naznakama "nogu", a izrađivane su kombinacijom paučine, ostataka insekata, dijelova lišća, starih ulova pa čak i čestica tla. I nakon dovršetka, pauci su nastavili održavati i prilagođavati te figure. Takve strukture pripadaju grupi ukrasnih elemenata mreže poznatih kao stabilimenta, čija je funkcija među naučnicima već decenijama predmet rasprava.

U slučaju roda Cyclosa, prikupljeni podaci upućuju na to da je njihova primarna svrha odbrana od grabežljivaca koji se oslanjaju na vid, piše ANU.

Posebnu prijetnju ovim paucima predstavljaju "helikopterska vretenca", koja lebde ispred mreža i ciljaju sitne pauke veličine od 3 do 6 mm. Osim toga, ptice i gušteri mogli bi biti obeshrabreni velikom siluetom u središtu mreže, zamijenivši je za veći i teže savladiv plijen.

Evolucijska varka koja ruši mitove o insektima

Posebno je zanimljiva preciznost izrade tih replika. Njihovi oblici vjerno oponašaju proporcije tijela pauka, što upućuje na složenu prostornu organizaciju i svjestan odabir materijala, a ne na nasumično ukrašavanje mreže. Istraživači su takođe utvrdili da se isto ponašanje pojavljuje kod više vrsta Cyclosa na velikim geografskim udaljenostima, što sugeriše da je riječ o raširenoj evolucijskoj prilagodbi.

Ovo otkriće dovodi u pitanje uvriježeno shvatanje da je ponašanje beskralježnjaka isključivo mehaničko i kruto. Umjesto promjena na vlastitom tijelu, pauci mijenjaju način na koji ih drugi vide, koristeći optičku varku kako bi povećali svoje šanse za preživljavanje. Na taj način, u tišini i preciznoj geometriji svojih mreža, ovi pauci demonstriraju jednu od kreativnijih strategija odbrane u prirodi.