Na Facebook grupi "Balkanci u Njemačkoj", koja okuplja velik broj članova iz dijaspore, jedan korisnik je objavio kako mu komšinica u zgradi zagorčava život i više ne zna šta bi napravio.

"U zgradi imamo komšinicu, babuskaru od osamdeset i nešto godina. Nije meni problem starost, svako mora ostariti, ali ova je, čini se, dobila Gripen sisteme za nadzor svega. Ona prati ko ulazi, ko izlazi, ko diše, ko nosi vrećice, ko se smije, ko kiše… Sve bih ja to još nekako progutao, ali baba ima jednu naviku – neprestano prijavljuje stanare Verwaltungu.

Ako se vrata zatvore malo jače – prijava. Ako djeca potrče hodnikom – prijava. Ako neko donese ormarić iz Ikee – prijava. Ako neko naruči paket – prijava jer je, navodno, 'previše pošte'", započeo je svoju priču na Facebooku.

Pas svaku večer cvili

"Najnovije: došao mi je prijatelj u posjetu i ostao sat vremena. Ujutro me dočekalo pismo – baba je prijavila da vodim 'rentere' bez dozvole. Gledam i mislim da ima skrivenu kameru, kao u skrivenoj kameri. I sad poslušajte ovo: Kad baba usisava stan (što radi tri puta sedmično), čuje se kao avion Boeing 747, kao da taksira po pisti. A ja ništa ne govorim, jer mislim – žena je sama, pusti je. Ali ona nama neprestano pravi probleme.

Najbolji dio: ima psa. I to psa koji svaku večer cvili i zavija kao da priziva duše predaka. A kad joj neko kaže: 'Možda mu je hladno', ona odgovori: 'Nije problem pas, vi ste problem.' Danas mi žena kaže: 'Idi je lijepo zamoli da prestane prijavljivati, djeca se boje ući u lift jer misle da će ih baba kazniti.' Ja kažem: 'Koji lift? Nema lifta. Mi se svaki dan penjemo kao na Himalaju.'"

E sad mene zanima, realno: Šta raditi u ovakvom slučaju? Može li se to negdje službeno prijaviti kao uznemiravanje? Jer ako nastavi ovako, bojim se da će uskoro poslati prijavu Verwaltungu da 'pogrešno dišem u zajedničkom prostoru'.

Prijava nakon tri mjeseca

"Imamo isto takvu komšinicu. Doselili smo se ovdje prije tri mjeseca i već nas je prijavila. Smeta joj svjetlo na terasi, iako žena živi dva ulaza dalje. Navodi da je svjetlo prejako za komšije preko puta, iako se između nas i tih stanova nalazi cesta, pa svjetlo do njih uopće ne dopire.

Ako nam neko dođe u posjetu i parkira se na našem parkirnom mjestu, ona odmah zove domara (Hausmeistera). Išla je toliko daleko da je prijavljivala jednog komšiju jer ima tri automobila i zauzima tri parkirna mjesta na ulici, što nisu ni garažna ni privatna parkirna mjesta. Srećom, svi u zgradi, kao i uprava zgrade (Hausverwaltung), upoznati su s njom pa joj više ne pridaju značaj."

"Neka prijavljuje koliko god želi, uprava vam ne može ništa. Živite svoj život i ne obraćajte pažnju na nju. Pisma od uprave bacite i nemojte ih otvarati, a kada vam nešto kaže, pravite se da ne razumijete. Pametniji popušta. U svakoj zgradi postoji jedna takva osoba."

Teror od komšija

"Deset godina sam imala teror od komšije iznad mene. Nas tri porodice, ali najgore je bilo meni. Stalno je ostavljao prijeteće poruke i prijavljivao nas upravi. Zvala sam policiju više puta. Noću je lupao, bacao stvari, polijevao balkon vodom. Policija bi došla, ali bi rekli da on spava. Zbog toga sam dobila zdravstvene probleme. Na kraju mi nije preostalo ništa drugo nego preseliti se, što mi je savjetovala i policajka. Ko to nije doživio, ne može razumjeti. Vraćanje istom mjerom nije rješenje."

"I mi smo imali slično iskustvo. Nakon nekoliko prijava stanodavcu i zajedničkog razgovora, suprug je najavio pravnu zaštitu. Nakon toga je zavladao mir. Sitne pakosti još postoje, ali mi više ne reagujemo." "Imala sam sličan slučaj. Požalite se upravi zgrade pismeno. Važno je da se svi stanari koji imaju problem žale zajedno. S osobom od osamdeset godina koja je nezadovoljna životom nema smisla raspravljati."

Šutjela dvije godine

"Napravite protivmjeru. Tako sam i ja riješio problem. Prijavio sam ponašanje kao uznemiravanje i rasizam. Nakon toga je sve prestalo." "Imala sam jednu takvu i šutjela dvije godine. Kada mi je prekipjelo i pokazala sam odlučnost, prestala je. Poslije sam se pitala zašto to nisam učinila ranije." "Moje komšije su posebna priča. Jedna mi vadi poštu iz sandučića, druga noću pravi buku, treća ruši bicikle. Policija često kaže da to rješavamo međusobno." "Imali smo takvu komšinicu dvadeset i pet godina. Nakon brojnih lažnih prijava, nadležne službe je više nisu shvatale ozbiljno. Najbolje je da svi stanari zajedno napišu peticiju upravi."