U Unsko-sanskom kantonu, transparentnost u trošenju javnog novca, koja bi trebala biti temelj demokratskog upravljanja, postala je puka iluzija. Ministar finansija, Danko Jakšić iz SDP-a Bihać, svojim najnovijim potezom jasno je pokazao da zakon i javni interes nisu prioritet njegove administracije. Jakšić, u ulozi privatnog ministra zastupnice Fatke Kulenović (SDP Bihać), odbio je dostaviti javnosti tražene informacije o isplatama javnog novca zastupnicima u Skupštini USK za mandatni period 2022–2025. Odbijanje uključuje mjesečne plate, paušale, naknade za rad u komisijama i radnim tijelima Skupštine, troškove prevoza, naknade za topli obrok, regres i druge isplate, piše Plenum.ba.

Odluka ministra Jakšića ne samo da otvoreno krši Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH, već demonstrira kontinuiranu praksu privatizacije javnih funkcija u korist pojedinaca i stranačkih interesa. U praksi, to znači da ministar finansija ne djeluje kao nezavisni službenik odgovoran građanima, već kao produžena ruka jedne zastupnice i njenog stranačkog aparata – SDP-a Bihać. Na ovaj način, upravljanje javnim sredstvima postaje privatizirano i stavljeno u funkciju političkog klijentelizma, dok se zakoni o transparentnosti i odgovornosti jednostavno zaobilaze.

Vlada Unsko-sanskog kantona, predvođena Mustafom Ružnićem (NES BiH), u ovom slučaju nije reagovala, već je pasivno prihvatila praksu prethodnih i sadašnjih administracija. Ovaj kontinuitet pokazuje da netransparentnost i ignorisanje zakona nisu izolirani incidenti, već duboko ukorijenjena praksa. Na djelu je sustav koji se više bavi zaštitom vlastitih interesa nego upravljanjem javnim sredstvima u skladu sa zakonom i principima demokratske odgovornosti.

U Unsko-sanskom kantonu, zahtjevi za transparentnošću nailaze na birokratski zid inertnosti. Dok u demokratski uređenim kantonima ovakvi zahtjevi predstavljaju rutinski administrativni proces, ovdje se oni tretiraju kao prijetnja. Ministar Jakšić, privatizirajući funkciju ministra u interesu Fatke Kulenović i SDP-a Bihać, aktivno otežava uvid u sve tokove javnog novca. To znači da građani ne znaju koliko su njihovi zastupnici zaista primili u vidu plata, paušala, naknada za komisije, regresnih prava ili drugih beneficija.

Ova praksa omogućava selektivnu raspodjelu sredstava u korist onih koji su stranački povezani, dok javnost i opozicija ostaju uskraćeni za osnovni nadzor. U konačnici, javna administracija postaje alat za održavanje političke moći, a ne servis građana.

Veza ministra Jakšića i zastupnice Kulenović iz SDP-a Bihać posebno naglašava stranačku komponentu ovog problema. U pitanju nije samo neodgovornost pojedinca, već institucionalizirana praksa stranačkog interesa koji stavljaju iznad zakona. Takav model vlasti podsjeća na autoritarne režime, gdje se informacije selektivno otkrivaju, a javnost svjesno drži u neznanju. Kroz ovakav mehanizam, SDP Bihać stvara sistem u kojem javna sredstva postaju resurs stranačke elite, a zakonske norme – samo formalnost koju je moguće zaobići.

Problem je više od pravnog. Odbijanjem dostave informacija, ministar i Vlada USK šalju jasnu poruku da je zakon podložan interpretaciji prema političkim interesima. Transparentnost i odgovornost, principi koji bi trebali biti okosnica svakog demokratskog sistema, u praksi su obesmišljeni. Svaki građanin koji plaća poreze i doprinose budžetu Unsko-sanskog kantona ostaje bez prava na osnovne informacije o trošenju svog novca.

Ovakva praksa podriva povjerenje građana u institucije i obesmišljava princip demokratske kontrole. Bez uvida u isplate zastupnika, građani ne mogu ocijeniti rad svojih predstavnika, mediji i opozicija nemaju alate za nadzor, a politička elita – predvođena SDP-om Bihać i uz podršku NES-a BiH – ostaje nedodirljiva. Svaka stavka, od paušala do regresa, svaka naknada i dodatak, ostaje skrivena iza birokratskih zidova i političkih veza.

Unsko-sanski kanton u 2025. godini funkcioniše po pravilima zatvorene elite, gdje zakoni služe samo kao dekor, a javnost je posmatrač. Dok vlast ignorira zakonske obaveze, građani plaćaju cijenu neodgovornosti i netransparentnosti. SDP Bihać, kroz ministra Jakšića i zastupnicu Kulenović, pokazuje da je stranački interes iznad zakona, dok NES BiH u Vladi USK šuti i pasivno podržava ovaj sistem. Bez suštinske promjene, Unsko-sanski kanton ostaje prostor gdje javni novac i zakoni postoje na papiru, a stvarna vlast funkcioniše po pravilima zatvorene političke elite.