Uoči početka nove političke godine u Austriji, pitanje zabrane primjene šerijata iznenada je izbilo u prvi plan političke agende. Konzervativna ÖVP najavila je da će, ukoliko se u koaliciji postigne dogovor, već u januaru predstaviti zakon kojim bi se izričito zabranila primjena šerijatskog prava na teritoriji Austrije. Riječ je o potezu koji ima snažnu simboličku težinu i koji se uklapa u dugogodišnju strategiju Narodne stranke da pitanje „političkog islama“ drži visoko na dnevnom redu, piše bečki Der Standard.

Plan je da se ova inicijativa razmatra u okviru dvodnevnog radnog sastanka vlade 13. i 14. januara, kada bi se trebali definirati politički prioriteti za prvo polugodište. Iako u vladinim krugovima umanjuju značaj samog formata sastanka, ističući da se radi o produženom ministarskom vijeću, upravo je tema šerijata jedna od rijetkih oko koje ÖVP već sada želi jasan politički ishod.

Za Narodnu stranku ovo nije novo pitanje. U austrijskom javnom prostoru šerijat se već godinama koristi kao simbol svega onoga što se doživljava kao prijetnja sekularnom pravnom poretku i „zapadnim vrijednostima“. Iako pravni stručnjaci uporno ukazuju na to da u Austriji ne postoji paralelni pravni sistem koji bi bio u suprotnosti s ustavom i zakonima države, ÖVP insistira na potrebi da se zabrana normativno precizira i učini nedvosmislenom.

Savezni kancelar Christian Stocker već je ranije javno objasnio logiku ovog pristupa. On smatra da država mora jasno poručiti da na njenoj teritoriji vrijedi isključivo sekularni pravni poredak. „Nisam spreman prihvatiti da u Austriji šerijat, kao pravni sistem osmišljen za teokratsku državu, ima bilo kakvo važenje, čak ni u pojedinačnim segmentima“, poručio je Stocker. Iako je pritom priznao da u dosadašnjoj praksi nije bilo konkretnih slučajeva u kojima bi šerijatska pravila bila u direktnom sukobu s austrijskim zakonima, naglasio je da je politička poruka važnija od statistike.

Koalicioni partneri na ove najave reagiraju znatno hladnije. Socijaldemokratska SPÖ i liberalni Neos zasad ne pokazuju poseban interes da se pitanje šerijata pretvori u centralnu političku temu. U njihovim redovima prevladava stav da postojeći zakonski okvir već dovoljno jasno definiše da su ustav i državni zakoni iznad svih vjerskih normi, bez obzira na to o kojoj religiji je riječ. Ipak, otvoreno protivljenje prijedlogu zasad izostaje, što upućuje na to da su obje stranke svjesne političke osjetljivosti teme i potencijalnog rizika da budu optužene za „popustljivost“.

Upravo ta politička osjetljivost objašnjava zašto ÖVP uporno insistira na ovom pitanju. Zabrana šerijata ima snažan mobilizacijski potencijal u dijelu biračkog tijela koje strahuje od migracija, kulturnih promjena i jačanja vidljivosti islama u javnom prostoru. Iako se u pravnom smislu malo toga mijenja, u simboličkom smislu poruka je jasna: država želi demonstrirati kontrolu i odlučnost.

Kritičari, međutim, upozoravaju da se radi o klasičnom primjeru političkog populizma. Prema njihovom mišljenju, zakonska zabrana ne rješava nijedan realan problem, jer on, kako tvrde, u praksi ni ne postoji. Umjesto toga, ovakve inicijative doprinose stigmatizaciji muslimanske zajednice i stvaraju atmosferu nepovjerenja. Posljednjih dana ÖVP je zbog sličnih kampanja već bila izložena oštrim kritikama, uključujući optužbe da svjesno instrumentalizira strahove i predrasude prema muslimanima.

Narodna stranka te optužbe odbacuje. Iz njenih redova poručuju da zabrana šerijata nije usmjerena protiv vjernika, već protiv pokušaja uspostavljanja paralelnih normi koje bi mogle dovesti u pitanje jedinstvo pravnog poretka. Naglašava se da se isto načelo primjenjuje i na sve druge vjerske ili ideološke sisteme koji bi pretendirali na pravni autoritet izvan ustava.

Kako god se inicijativa bude dalje razvijala, jasno je da će pitanje šerijata u narednim sedmicama zauzimati važno mjesto u austrijskoj političkoj raspravi. Hoće li zakon zaista biti predložen i usvojen, zavisit će od spremnosti koalicionih partnera da prihvate simbolički snažan, ali pravno ograničen potez. U svakom slučaju, tema pokazuje da se austrijska politika i dalje rado vraća identitetskim pitanjima onda kada traži jasne linije razgraničenja, čak i onda kada su one prije svega političke, a tek potom pravne.