Snimka nadzorne kamere Lovačke družine Col iz okoline slovenske Ajdovščine ledi krv u žilama: plijen je nanjušio opasnost sekundu prije nego što su se pojavili predatori.

Život u divljini, posebno usred surove zime, ne prašta greške. To najbolje dokazuje nevjerovatna snimka koju je na društvenim mrežama objavila Lovačka družina Col iz Slovenije. Njihova stacionarna kamera u srcu šume zabilježila je scenu koja izgleda kao kadar iz vrhunskog dokumentarca o prirodi – jelen koji u posljednjem trenutku bježi pred sigurnom smrću.

Sekunde su ga dijelile od kobnog susreta

Na snimku se vidi jelen koji na snijegom prekrivenom terenu pokušava pronaći hranu. U jednom trenutku životinja naglo podiže glavu, osluškuje, a zatim se u punom trku daje u bijeg. Tek nekoliko trenutaka kasnije postaje jasno šta ga je natjeralo na paniku – na isto mjesto, prateći trag, stiže čopor vukova, piše Dnevno.hr.

Lovci iz Cola postavili su pitanje javnosti: šta je spasilo jelena? Da li je to bio oštar vid, istančan njuh ili savršen sluh koji mu je omogućio da čuje tihe predatore u snježnoj tišini?

„Snježni uslovi potpuno mijenjaju pravila kretanja i percepcije u prirodi. Ovdje u praksi vidimo kako funkcionišu odbrambeni mehanizmi divljači“, poručili su iz Lovačke družine.

Vuk mu je najveći neprijatelj

Iako jeleni u prosjeku mogu živjeti između 15 i 20 godina, surova realnost prirode, bolesti i predatori često im taj vijek skrate na svega pet do šest godina. Vuk je najznačajniji prirodni neprijatelj jelenske divljači, a zima je doba kada su te uloge lovca i lovine najizraženije.

Zanimljivo je da su jeleni, iako društvene životinje koje zimi znaju formirati krda od više stotina jedinki, u ovo doba godine često i samci. Dok se košute s teladi drže zajedno, mužjaci se povlače u manje grupe ili, poput ovog „sretnika“ sa snimka, lutaju šumom sami.

Jeleni su najaktivniji u sumrak i tokom noći, dok dan provode odmarajući se u zaklonu drveća. Njihovo prirodno stanište proteže se od nizijskih šuma pa sve do gornjih granica šumske vegetacije, ali im najviše odgovaraju rubovi šuma koji se spajaju s otvorenim livadama i poljima.

Ova snimka još jednom podsjeća koliko je život u divljini surov, nepredvidiv i nemilosrdan – i kako ponekad jedna jedina sekunda odlučuje između života i smrti.