Ilija Petković, bivši fudbaler i kasnije selektor, rođen je u Kninu 22. septembra 1945. godine, a preminuo je 27. juna 2020. u Beogradu u 74. godini. Bio je dugogodišnji reprezentativac Jugoslavije, učesnik Svjetskog prvenstva i kao igrač i kao selektor, te jedna od najvećih zvijezda jugoslovenskog fudbala svog vremena, piše Dnevno.hr.

Fudbal je počeo igrati još kao dijete u Kninu. Kako je sam pričao, čekao je kolinje da dobije svinjski mjehur kako bi ga s prijateljima šutirao dok ne pukne, jer pravih lopti tada nije bilo.

"Imao sam kuću u Ulici Maršala Tita 62. Ulice s tim imenom bile su obično glavne. Živio sam preko puta igrališta. Otkad sam prohodao, cijeli moj život bio je obilježen fudbalom. Tada je Kninom dnevno išao jedan ili nijedan automobil i imao sam slobodan prolaz preko ulice", prisjećao se Petković u razgovoru za TV Ras, dodajući da je po cijeli dan gledao planinu Dinaru.

“Teško do Hajduka”

"Dinara je igrala u Dalmatinskoj zoni, bila je to kvalitetna liga, od Gospića do Makarske. Kad sam završio osnovnu školu, krenuo sam u gimnaziju i igrao fudbal. Imao sam sreću da su me voljeli splitski novinari koji su izvještavali s utakmica. Vidjeli su u meni nešto što nisu u drugima i počeli su me isticati kao talenta.

I da ne uvrijedim Splićane, ako nisi Splićanin i čovjek iz tog miljea, teško si mogao doći u Hajduk. Kad sam došao tamo, pitali su me za 'unutrašnju', 'punu' nogu, zid – sve je to za mene bilo novo. Radomir Vukčević i ja smo otišli na probu i obojica smo zadovoljili", prisjetio se Petković.

Tokom omladinske karijere igrao je za Dinaru, a profesionalnu je započeo u OFK Beogradu. Počeci su bili teški i želio se vratiti kući, ali se prilagodio i u klubu proveo devet godina. Godine 1973. otišao je u Troyes, a u tom periodu s OFK Beogradom osvojio je Kup Jugoslavije 1965/66. Nakon tri godine u Francuskoj vratio se u Beograd i karijeru završio 1983. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1968. do 1974. odigrao je 43 utakmice i postigao šest golova.

Emotivni povratak i susret s Peleom

Jedan od najupečatljivijih trenutaka doživio je u julu 1971. godine, kada je zajedno sa zemljakom iz Knina, legendarnim golmanom Radomirom Vukčevićem, nastupio na opraštajnoj utakmici Pelea od reprezentacije.

"Na toj svjetskoj utakmici, jednoj i neponovljivoj, bili smo nas dvojica iz Dinare iz Knina. Možda će me neko pogrešno shvatiti, ali ja sam tu utakmicu doživio kao da sam osvojio pet svjetskih prvenstava. Otići Peleu na oproštaj – ej…", rekao je za Nedeljnik.

Nakon igračke karijere započeo je trenersku i vodio OFK Beograd, Servette, Aris, reprezentaciju Jugoslavije, kasnije Srbije i Crne Gore, Shanghai Shenhuu, Incheon, Al Ahli, Gyeongnam i mladu reprezentaciju Srbije.

Poslije rata i pauze od 20 godina vratio se u rodni Knin. Taj povratak opisao je kroz suze:

"Živio sam u Kninu 18 godina. Kako sam to primio? Tužno je… Dođem u svoje rodno mjesto i imam prvi susret s grobljem. Od onog razdraganog Knina, prijatelja i smijeha, vratio sam se prazan, jer nikoga nisam vidio."

Život i karijera Ilije Petkovića ostali su upisani u historiju fudbala – kao priča o dječaku iz Knina koji je od improvizirane lopte stigao do svjetske scene.