Neuroznanstvenici su zabilježili moždanu aktivnost osobe dok je umirala i otkrili da su njeni moždani valovi u trenutku smrti bili slični onima koji se događaju kada sanjamo, prisjećamo se nečega i meditiramo.

Rezultati istraživanja objavljenog u stručnom časopisu Frontiers in Aging Neuroscience pokazali su da naš mozak može ostati aktivan tokom procesa umiranja pa čak i određeni vremenski period nakon smrti.

Ovo otkriće je uslijedilo nakon što je 87-godišnji pacijent razvio epilepsiju, a EEG je korišten za otkrivanje napadaja kako bi se pacijent mogao liječiti. Dok su snimali moždanu aktivnost, pacijent je doživio srčani udar i umro. Ovo je bio prvi put da je zabilježena aktivnost mozga koji umire.

Ajmal Zemmar, neurohirurg s Univerziteta u Louisvilleu, koji je vodio istraživanje, kazao je za Frontiers da su analizirali dešavanja 30 sekundi prije i nakon prestanka rada srca i uočili neurološke razlike.

"Vidjeli smo promjene u specifičnom opsegu neuronskih oscilacija, takozvanim gama oscilacijama, ali i u drugima kao što su delta, theta, alfa i beta oscilacije", kazao je.

Oscilacije su drugi naziv za moždane talase, a sve prethodno spomenute vrste moždanih talasa, bar delta, povezane su sa snovima, sjećanjima i obradom informacija, što se svodi na flashbackove. Delta moždani valovi povezani su s dubokim snom, odnosno određenim stanjima svijesti.

"Mozak možda reproducira posljednje sjećanje na važne životne događaje neposredno prije smrti, slično onima koji se javljaju kod iskustava bliske smrti. Ovi rezultati nam pomažu u otkrivanju tačnog završetka života i generiraju važna naknadna pitanja, poput onih vezanih za vrijeme doniranja organa", naveo je.