Bilo je u Beogradu i većih i hladnijih snježnih zima. I viših smetova. I hladnijih januara. Rekordne 1962. godine grad je bio zatrpan s gotovo 80 centimetara snijega.

Tada nije bilo aplikacija, kriznih štabova na televizijama ni konferencija za medije svakih šest sati. I niko se nije pretvarao da je to „rat protiv nevidljivog neprijatelja“.

Službe su tada bile preopterećene, naravno. Nisu činile čuda. Ali se znalo šta je problem: snijeg.

Okretnica autobusa u Pohorskoj ulici. Snijeg na Novom Beogradu Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Danas, međutim, snijeg postaje alibi. Svaka pahulja je iznenađenje, svaka zavejana ulica dokaz da je neko drugi kriv – priroda, blokaderi, saboteri, opozicija, strani faktor, piše Nova.rs.

U ovoj zemlji čak i kada nadstrešnica željezničke stanice padne i ubije 16 ljudi, režim širi teorije zavjere da je možda riječ o „terorističkom aktu stranih službi“.

Soko, miševi i teorije zavjere

Aleksandar Vučić je nakon hapšenja svog amiga Nikolasa Madura zagrmio da je "bolje jedan dan kao soko živjeti nego sto godina kao miš se skrivati".

Izgleda, međutim, da se nakotilo mnogo miševa po komunalnim službama, pa su se svi, uprkos herojskim riječima našeg „sokola“, posakrivali umjesto da se uhvate lopata i čiste snijeg.

Zatim je Vučić poručio i da su "ONI uložili milijarde eura u njegovo rušenje s vlasti".

Pa dodao: "Ja vam nisam Slobodan Milošević. Niti sam naivan, niti sam glup da vam vjerujem."

Nicolas Maduro Foto: MediaPunch / BACKGRID / Backgrid USA / Profimedia

A kome zapravo prijeti? Neimenovanim silama koje su nam do jučer bili partneri? Američki predsjednik Donald Trump je prije mjesec dana podijelio objavu o navodnom sprječavanju izborne krađe, u kojoj se spominje i Srbija. Projekt Generalštaba, nekada predstavljen kao strateško partnerstvo, raspao se pod teretom korupcionaških sumnji. S druge strane, ni Vladimir Putin mu ne vjeruje zbog prodaje oružja Ukrajini.

Između tih stolica, Vučić danas viče o „silama koje ga ruše“ – ali ih ne imenuje, jer su mu sve jednako potrebne.

Bogme, od ovoga bi zadrhtao i pravi soko, a kamoli ovo naše kukurikalo. Pitanje za milion bolivara glasi: da li je Vučić zaprijetio specijalcima Delta Forcea ili se jednostavno – uplašio da ne završi na nekoj neugodnoj „fiesti“ sa svojim nedavno utamničenim amigom?

Kako Univerzum, ta kosmička scenografija balkanske politike, sve lijepo posloži: ako mu je popularnost najviše skočila kada je uhapsio Miroslava Miškovića, možda sada strahuje da mu neka druga „Delta“ ne uzvrati udarac.

Kad smo se posljednji put ovako pravili opasni – dobro smo dobili po ušima.

Geopolitički orkani, lokalna mećava

Danas jedva izdržavamo ovaj „blitzkrieg“ snježnih pahulja, a vlast bi da prijeti svjetskim silama. Zato ih, naravno, ne imenuje direktno.

Ako nemaš čime drugim da se pohvališ, moraš imati neprijatelja. Nekoga od koga ćeš, navodno, braniti zemlju – i tako birače držati vezane za broj svoje liste na glasačkom listiću.

Paradoks je potpun: zemlja koja se jedva nosi s čišćenjem trotoara i održavanjem saobraćajnica, glumi silu spremnu da se suprotstavi svijetu.

Dok autobusi ne mogu uzbrdo, slušamo priče o „kvantnim skokovima“. Dok nam se noge tresu od mećave, slušamo o „geopolitičkim olujama“. Dok grad stoji – vlast se kreće. Po televizijama.

Foto: Vladislav Mitić/Nova.rs/FoNet/Darko Pavlović/R.Z./ATAImages/Screenshot/X/@zaklina_prva/Printscreen/YouTube/Jutarnji Program TV Happy

Umjesto da čiste snijeg, dave se sendvičima i ostavljaju tragove po Pionirskom parku. Danas se u čišćenju snijega najviše ističu kamere, poruke i prijetnje – svima i nikome.

Jer neprijatelj mora postojati. Ako ne spolja – onda makar u snijegu.

A možda bi, umjesto glumljenja odbrane od imaginarnih neprijatelja, neko mogao da odbrani grad od stvarne zime.

Tu ulogu danas su preuzeli studenti. Jutros od šest sati, zajedno s građanima, uzeli su lopate i očistili snijeg oko javnih prostora. Bez kamera, bez instrukcija, bez neprijatelja.

Studentska akcija čišćenja snega Foto: N1

Ova mladost je pokazala da nije dekor, već moralna i praktična suprotnost vlasti.

Beograd je samo izlog. Prava slika vidi se kad se sklone reflektori.

Tamo gdje danima nema vode ni struje. Tamo gdje su sela zavejana, putevi neprohodni, a ljudi prepušteni sami sebi.

U tim krajevima ne odjekuju velike geopolitičke poruke. Tamo sistem – onaj koji se kune u stabilnost – jednostavno ne dolazi.

I zato svaka jača zima razgoli ovu zemlju više nego bilo kakva politička kriza. Srbiju ne ruše sile izvana. Sistem je izjeda iznutra.

U Loznici više stotina kvarova na električnoj mreži izazvanih teškim i vlažnim snegom Foto: FoNet/EDS

Jer ozbiljna država ne mjeri svoju snagu po tome koliko glasno prijeti, nego po tome koliko brzo očisti put do posljednjeg sela.

Ako neko danas brani ovu zemlju, to nisu oni koji viču o zavjerama – nego oni koji u šest ujutro uzmu lopatu i očiste snijeg.

Autor: Ratko Femić