Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u božićnoj poruci najavljuje da će predstojeća godina biti "najbolja ekonomska godina za građane", ekonomski pokazatelji i ocjene stručnjaka govore znatno opreznijim jezikom. Nakon skromnog rasta od oko dva posto u 2025. godini, projekcije za 2026. kreću se oko tri posto, što Srbiju svrstava tek u prosjek Zapadnog Balkana, a daleko od ikakvog ekonomskog čuda, piše Danas.rs.

Pitanje koje se nameće glasi: da li je riječ o realnim projekcijama ili o klasičnom predizbornom optimizmu?

Šta kažu brojke, a šta političke poruke

Prema projekcijama Ministarstva finansija, Međunarodnog monetarnog fonda i ekonomista Kvartalnog monitora, rast od oko tri posto moguć je samo pod pretpostavkom da se uskoro riješi pitanje američkih sankcija NIS-u. Narodna banka Srbije nešto je optimističnija i procjenjuje rast od 3,5 posto.

Takav rast bio bi iznad prosjeka Evropske unije, ali i dalje slabiji od godina u kojima je Srbija imala 3,7 i 3,9 posto rasta (2023. i 2024.), pa čak i 7,9 posto u 2021. nakon pandemije.

Uprkos tome, Vučić je najavio moguća povećanja plata i penzija:

"Zamislite da povećamo plate u javnom sektoru za 10 posto u junu ili septembru. To je oko 100 eura mjesečno. Istovremeno i penzije, skoro 50 eura. Vjerujem da ćemo moći ljude obradovati time", poručio je.

Iskustvo, međutim, pokazuje da ovakva obećanja obično znače da su izbori blizu.

Ekonomista Božo Drašković ističe da je "u opisu radnog mjesta političara manipulacija sjetvom optimizma".

"Suština je da je privredni model posljednjih 25 godina, zasnovan na privatizaciji, stranim direktnim investicijama i zaduživanju, potrošen. Svako povećanje plata koje nije zasnovano na rastu produktivnosti je zapravo predizborno obećanje i kupovina naklonosti birača", upozorava Drašković.

On dodaje da su ključni resursi zemlje u rukama stranaca – od rudarstva, preko trgovine, do bankarstva – što znači da malo ostaje za domaće investicije i razvoj.

Rizici, inflacija i iluzija “ekonomske sile”

Prema analizi Kvartalnog monitora, rast ove godine mogu ugroziti brojni faktori: sankcije NIS-u, pad priliva stranih direktnih investicija, nova izvozna ograničenja poput ekološke carine EU (CBAM), ograničenja izvoza čelika, kao i nesigurni odnosi s Evropskom unijom i slaba pravna sigurnost.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu Dragan Stojković podsjeća da vlast često šalje kontradiktorne poruke.

"Jednom izjavama o sankcijama izazovu paniku i ljudi povlače ušteđevinu, drugi put se najavljuje kupovina pet posto NIS-a bez ikakvog objašnjenja. Transformacija javnih kompanija ne može se raditi daleko od očiju javnosti. Mislim da je nerealno očekivati najuspješniju godinu u bilo kojem pogledu", kaže Stojković.

On podsjeća i na razmjere srbijanske ekonomije:

"Često se predstavljamo kao neka ekonomska sila, a cijeli naš BDP je na nivou dnevne promjene vrijednosti kompanije NVIDIA."

Stojković upozorava i da bi vanredno povećanje plata i penzija moglo dodatno pogurati inflaciju, posebno uz istek gasnog aranžmana s Rusijom i moguće poskupljenje energenata.

"U rukama države su svi mehanizmi i ne sumnjam da će po svaku cijenu braniti stabilnost – barem do kraja godine, zbog izbora", zaključuje on.

Sve u svemu, dok političke poruke govore o “najboljoj godini ikad”, ekonomski stručnjaci upozoravaju da bi realnost mogla biti znatno skromnija – i da je riječ prije svega o još jednoj rundi predizbornog optimizma.