Hapšenje Nicolása Madura i njegove supruge Cilie Flores početkom januara u Venecueli otvorilo je staru temu: dugu i kontroverznu historiju američkih vojnih intervencija i političkog miješanja u Latinskoj Americi. Prema pisanju Deutsche Wellea, ova operacija, koju mnogi pravnici smatraju nezakonitom prema međunarodnom pravu, samo je najnoviji nastavak politike koja se decenijama pravda tzv. Monroovom doktrinom.

Američke snage su u ranim jutarnjim satima 3. januara uhapsile Madura i prebacile ga u Sjedinjene Američke Države, gdje je optužen za "narko-terorizam". Washington ovakve poteze najčešće opravdava razlozima "regionalne sigurnosti", iako su posljedice po zemlje Latinske Amerike često bile razorne.

Šta je Monroova doktrina i zašto se stalno vraća

Monroova doktrina potiče iz 1823. godine, kada je tadašnji američki predsjednik James Monroe poručio evropskim silama da se ne miješaju u zapadnu hemisferu. Doktrina je proširena 1904. godine tzv. Rooseveltovim dodatkom, kada je predsjednik Theodore Roosevelt ustvrdio da SAD imaju pravo intervenirati u Latinskoj Americi kako bi spriječile ono što je nazivao "hroničnim lošim upravljanjem" i "nestabilnošću".

U Nacionalnoj strategiji sigurnosti SAD-a iz 2025. godine stoji: "Nakon godina zanemarivanja, Sjedinjene Američke Države reafirmisat će i provoditi Monroovu doktrinu kako bi obnovile američku prevlast u zapadnoj hemisferi."

Nedugo nakon hapšenja Madura, Donald Trump je izjavio: "Monroova doktrina je velika stvar, ali mi smo je nadmašili. Sada se zove Donroova doktrina."

Od Gvatemale do Paname: Krvava historija intervencija

Gvatemala 1954. – U jednoj od prvih intervencija Hladnog rata, SAD su uz pomoć CIA-e podržale rušenje demokratski izabranog predsjednika Jacoba Arbenza, nakon što je nacionalizirao zemlju, uključujući imovinu kompanije United Fruit Company (danas Chiquita). Na vlast je doveden Carlos Castillo Armas, koji je ubrzo poništio reforme.

Kuba 1961. – Nakon revolucije Fidela Castra, SAD su pokušale organizirati invaziju u Zalivu svinja. Oko 1.400 kubanskih emigranata, obučenih od CIA-e, poraženo je od strane kubanske vojske. Ovaj fijasko dodatno je zaoštrio hladnoratovske tenzije.

Čile 1973. – Iako nisu direktno izvele puč, SAD su godinama destabilizirale vladu predsjednika Salvadora Allendea. U septembru 1973. general Augusto Pinochet preuzeo je vlast. Njegova diktatura trajala je 17 godina, obilježena nestancima, mučenjima i brutalnim obračunima s opozicijom.

Grenada 1983. – Nakon unutrašnjeg puča i ubistva premijera Mauricea Bishopa, predsjednik Ronald Reagan naredio je invaziju u operaciji "Urgent Fury". Generalna skupština Ujedinjenih nacija osudila je napad kao "flagrantno kršenje međunarodnog prava".

Panama 1989. – Predsjednik George Bush stariji pokrenuo je operaciju "Just Cause" s ciljem svrgavanja generala Manuela Noriege, nekadašnjeg američkog saveznika, optuženog za trgovinu drogom i pranje novca. Nakon invazije, na vlast je doveden Guillermo Endara.

Od Gvatemale do Venecuele, obrazac se ponavlja: politički i vojni pritisci, tajne operacije i otvorene invazije, često opravdavane "sigurnošću", ali s teškim posljedicama po narode Latinske Amerike. Hapšenje Madura samo je najnoviji podsjetnik da se politika intervencija – uprkos promijenjenim vremenima – nije suštinski promijenila.