Nekadašnji reis-ulema Islamske zajednice u BiH (IZBiH), dr. Mustafa Cerić, je odgovorio Mitropolitu zvorničko-tuzlanskom Fotiju. U svom odgovoru dr. Cerić je istakao kako ideja o autokefalnoj Bosanskoj pravoslavnoj crkvi nije nova.

Ideja o autokefalnoj Bosanskoj pravoslavnoj crkvi nije nova, kao što to nije bila ni ideja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, niti uopće princip autokefalnosti u pravoslavlju. Koliko razumijem učenjre hrišćanstva, ono nije omeđeno nacijom, niti je vezano isključivo za jedan narod, već je otvoreno za sve ljude i sve narode, koji u Crkvi imaju jednakopravno dostojanstvo. U tom univerzalnom okviru, i bosanska nacija, kao historijska i društvena stvarnost, ima pravo na svoje puno i ravnopravno mjesto.

Namjera razmišljanja o Bosanskoj pravoslavnoj crkvi nije ni razdvajanje, ni izazivanje sukoba, a ponajmanje “poziv na rat”. Naprotiv – riječ je o miroljubivoj ideji čiji je cilj da se kod pravoslavnih vjernika u Bosni probudi osjećaj pripadnosti i lojalnosti bosanskoj državi, na isti onaj prirodan način na koji pravoslavni vjernici u Srbiji osjećaju pripadnost i lojalnost državi Srbiji. U tome ne vidim prijetnju nikome, već logičan, razuman i miran izraz duhovne i građanske odgovornosti.

Dr. Cerić je očekivao da će se u tom kontekstu prepoznati širina bosanskog duha koji BiH čini jedinstvenom po svojoj vjerskoj i duhovnoj pluralnosti. Upravo ta raznolikost nije slabost, smatra dr. Cerić, već bogatstvo Bosne, kako kao društva, tako i kao države, i to bogatstvo pripada svim ljudima dobre volje i otvorenog srca.

Želim jasno reći: ova ideja nema ama baš nikakve veze ni sa NDH, ni sa Handžar-divizijom, ni sa bilo kojim totalitarnim ili zločinačkim projektom iz prošlosti. Povezivanje tih tragedija s miroljubivim razmišljanjem o duhovnoj pripadnosti hrišćana u Bosni smatram duboko nepravednim, bolnim i neosnovanim. Još je nepravednije, i po Božijem i po ljudskom zakonu, rugati se bosanskoj državi ili je osporavati radi interesa bilo koje druge države, posebno ne u ruhu hrišćanstva.

Bosna nosi hrišćanstvo duboko u svojoj historiji, možda i dublje nego što se to danas želi priznati. Bosna još pamti Žičansku anatemu iz 13. stoljeća i čeka da se taj teret prokletstva skine s njenog duhovnog vrata – ne kroz sukob, nego kroz pomirenje, razumijevanje i hrabrost da se prošlost iscijeli, a ne da se njome plaši sadašnjost.

Na kraju je dr. Cerić zamolio Fotija da iskreno i smireno razmisli o ideji autokefalne Bosanske pravoslavne crkve prije nego se u njima prepozna „rat“ ili loša volja.

U ovom razmišljanju nema neprijateljstva prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti poziva na raskol među ljudima, već samo pravo hrišćana u Bosni da ne budu primorani da se odriču bosanskog duha, niti da ga izdaju radi interesa bilo koga, pa ni same Srbije.

Bosna je lijepa ne samo po svojoj raskošnoj prirodi, već i po svojoj unutarnjoj, duhovnoj ljepoti – ljepoti mira, a ne rata; blagoslova, a ne anateme; susreta, a ne prokletstva.

U nadi da će prevladati duh mira, razuma i hrišćanske ljubavi, primite lijepi bosanski pozdra: Mir s Vama i u Vama!