Piše: Oleksandr LEVČENKO

Jedanaestog januara 2026. godine obilježeno je 1.418 dana od potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu. Ruska agresija potpunih razmjera izjednačila je dužinu rata nacističke Njemačke protiv SSSR-a od 1941. do 1945. godine. Ruska propaganda često koristi slogan "možemo to ponovo". Moskovski mediji nagovještavaju da Rusi sada mogu doći do Berlina, baš kao što su to učinile sovjetske trupe 1945. godine. Ali Kremlj uvijek iskrivljuje historijske činjenice. Sovjetska vojska se sastojala ne samo od etničkih Rusa, već i od mnogih drugih naroda bivšeg SSSR-a. 

Na frontu nije bilo manje Ukrajinaca nego Rusa. Postojala su tri ukrajinska fronta koja su ušla u Evropu kao dio sovjetske vojske. Broj Ukrajinaca na tim frontovima bio je 60%. Prvi ukrajinski front prošao je kroz cijelu Poljsku i završio svoj borbeni put u Berlinu. Drugi ukrajinski front borio se u Čehoslovačkoj i završio svoj put u Pragu. Treći ukrajinski front prošao je kroz Rumuniju, Bugarsku, Jugoslaviju i Mađarsku do Austrije. Djelovao je preko Bukurešta, Sofije, Beograda i Budimpešte i završio svoj borbeni put u Beču.

Tokom Drugog svjetskog rata poginulo je više od 20 miliona sovjetskih građana. Gotovo 10 miliona su bili Ukrajinci. To je 1,5 miliona više od poginulih Rusa i to je najviše među svim evropskim narodima. Samo su Kinezi poginuli više – 15 miliona. Međutim, Kina je u to vrijeme imala 10 puta više stanovnika od Ukrajine. Istovremeno, Ukrajinci su pretrpjeli još veće demografske gubitke od Rusa. Ukupno, od 27 miliona demografskih gubitaka sovjetskog stanovništva, ukrajinski gubici iznosili su 14,3 miliona ljudi. Za svoj ogroman doprinos pobjedi nad nacizmom, Ukrajina je dobila mjesto među 51 zemljom osnivačicom UN-a.

Rusi su prijetili Evropi da bi mogli "ponoviti". Ponavljali su ruganje ljudima, ponavljali fašizam, ponavljali gotovo sve najgore što se dogodilo u 20. vijeku. Od februara 2022. godine, Rusija nije postigla nijedan strateški cilj rata protiv Ukrajine. Zaključno s početkom 2026. godine, ukupni gubici ruske vojske u Ukrajini iznosili su 1,22 miliona poginulih i ranjenih. Samo broj poginulih već je dostigao 400 hiljada ljudi. 

U Drugom svjetskom ratu Staljin je nemilosrdno slao milione ljudi u smrt. Sada to radi Putin. Ruski fašizam, koji je dobio političko-naučnu definiciju kao "rusizam", sada prijeti cijeloj Evropi. Ali Evropa, zajedno s Ukrajinom, ima priliku da odbije rusku agresiju. "Koalicija voljnih" izjavila je da su zemlje NATO-a spremne da pruže sigurnosne garancije Ukrajini u poslijeratnom periodu. Međutim, u stvarnosti, Ukrajina postaje garancija sigurnosti za evropske zemlje NATO-a. A nakon ozbiljnog smanjenja američkih trupa u Evropi, Oružane snage Ukrajine mogu pružiti efikasnu podršku evropskim zemljama, posebno onima koje bi uskoro mogle biti predmet ruske agresije. 

Stoga je u mirovnom planu za kraj rata u Ukrajini precizirana formulacija o ubrzanom pristupanju Ukrajine EU. Rusija bi mogla ponovo napasti ne samo Ukrajinu, već i neku od susjednih evropskih zemalja. Govorimo o Estoniji, Latviji ili Litvaniji. Bile su dio Sovjetskog Saveza, koji se raspao 1991. godine. Moguć je i napad na Finsku i Poljsku, koje su bile dio Ruskog Carstva do 1917. godine. Sjedinjene Američke Države sada počinju izbjegavati pružanje sigurnosnih garancija Evropi. Tako da Evropljani mogu računati samo na sebe i Ukrajinu.

A sada Rusija nastavlja svoj agresivni rat. U noći 9. januara 2026. godine, Ruska Federacija izvela je još jedan masovni raketni napad na Ukrajinu. Glavni udarac bio je usmjeren na Kijev, eksplozije su se dogodile i u Lavovu i drugim regijama Ukrajine. Glavni grad i mnogi ukrajinski gradovi ostali su bez grijanja, struje, pa čak i vode na više dana tokom ledene hladnoće od minus 10–17 stepeni Celzijusa. 

Ovo je još jedan ratni zločin Kremlja protiv ukrajinskog civilnog stanovništva. Granatiranje je izazvalo krizu u energetskom i komunalnom sektoru Kijeva. Najkritičnija situacija je sa snabdijevanjem toplinom. Zbog udara na infrastrukturne objekte, zaustavljen je rad 30 velikih kotlovnica. Kao rezultat toga, 2 miliona stanovnika glavnog grada ostalo je bez grijanja, struje i tople vode.

Lavovska regija bila je meta napada korišćenjem balističkog oružja srednjeg dometa "Orešnik". Glavni udarac pao je na Stryjski okrug. Podzemno skladište plina bilo je pod vatrom. Ono je najveće u Ukrajini i na cijelom kontinentu i strateški je važno za cijelu Evropu. Priroda eksplozija i brzina cilja, koja je dostigla 13 hiljada km/h, ukazuju na upotrebu rakete tipa "Orešnik". Ima šest odvojenih bojevih glava, od kojih je svaka zatim podijeljena na šest punjenja. 

Upotreba raketa tipa "Orešnik" bio je direktan čin zastrašivanja Evrope. Moskva demonstrira sposobnost pogađanja strateških ciljeva hipersoničnim oružjem u blizini granica NATO-a. Kremlj pokušava prisiliti zapadne prijestolnice na predaju i prihvatanje ruskih uslova u budućim sporazumima. Ciljani udar na najveće podzemno skladište plina u Evropi je napad na energetsku sigurnost cijelog kontinenta. Moskva namjerno pogađa kritične čvorove tokom perioda maksimalne hladnoće. 

Kremlj pokušava pretvoriti zimske mrazeve u oružje za masovno uništenje. To dokazuje da Rusija uništavanje civilne infrastrukture vidi kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva. Dok svijet raspravlja o „mirovnim planovima“, Moskva pokazuje da je njen jedini plan nastavak uništavanja i rata. Ruska Federacija nastoji potkopati moral Ukrajinaca iznutra. Nada se da će nedostatak svjetla, topline i stalna prijetnja smrću prisiliti društvo da izvrši pritisak na vlasti radi „mira po svaku cijenu“.

Napad na energetsku infrastrukturu Ukrajine poklopio se s jačanjem međunarodne kontrole nad logistikom ruskog izvoza energije. Američka strana započela je masovna zadržavanja tankera „flote u sjeni“. Moskva koristi raketni teror kao direktnu osvetu za pokušaje Zapada da blokira kanale za finansiranje rata. Ruska Federacija pokušava dokazati da može nanijeti energetske gubitke Evropi brže nego što će sankcije uticati na rusku ekonomiju. 

Napad na regiju u blizini granica NATO-a je Putinov pokušaj da testira „crvene linije“ Zapada. Ovo je direktan izazov evropskim liderima. Kremlj pokazuje da je spreman za eskalaciju upravo na granicama EU. Pokušava izazvati unutrašnja neslaganja između onih koji pozivaju na odlučan odgovor Ruske Federacije i onih koji su skloni smirivanju agresora iz straha od velikog rata. Upotreba balističkih sistema srednjeg dometa, koji dosežu gornje slojeve atmosfere, pokazuje da Rusija sukob dovodi na nivo globalne tehnološke konfrontacije.

Kao odgovor na agresivne akcije Rusije, Sjedinjene Američke Države, zajedno s grupom ključnih međunarodnih partnera, dogovorile su veliki paket podrške Ukrajini. On iznosi 100 milijardi dolara. Značajan dio sredstava biće usmjeren u obliku obrambenog kredita. To će Kijevu omogućiti kupovinu modernog oružja i municije na dugoročnoj osnovi. U zapadnim prijestonicama odluka se ne posmatra samo kao finansijski instrument. 

Ovo je jasan politički signal Rusiji o spremnosti njenih saveznika da pruže stabilnu vojnu podršku Ukrajini. Novi mehanizam finansiranja omogućava Ukrajini da planira nabavku obrambene opreme za nekoliko godina unaprijed. Takođe ubrzava nabavku kritičnih sistema protuzračne odbrane i raketnih kompleksa. Paket uključuje i direktne kredite i garancije koje otvaraju pristup širim tržištima oružja, čime se izbjegavaju kašnjenja u isporukama. 

Vašington naglašava da je odluka donesena u kontekstu rastućih prijetnji od strane Rusije. To će ojačati obrambene sposobnosti Ukrajine tokom perioda aktivnih neprijateljstava. Partneri naglašavaju da je podrška Kijevu investicija u evropsku sigurnost i odvraćanje daljnje agresije. Paket od 100 milijardi dolara mogao bi postati jedan od najmoćnijih instrumenata dugoročnog odvraćanja Kremlja. To pokazuje da je Zapad spreman djelovati koordinisano i sistematski, bez obzira na političke cikluse. Kijev očekuje da će novi program značajno ubrzati nabavku oružja i ojačati odbrambene sposobnosti u narednim mjesecima.