Evropska unija je od 1. januara ove godine počela s naplatom penala za proizvode nastale korištenjem takozvane prljave energije iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja koje nisu članice EU. Riječ je o primjeni Mehanizma za prilagođavanje ugljenika na granici, poznatog kao CBAM, koji za cilj ima oporezivanje emisija CO2 sadržanih u robi koja se uvozi na tržište Evropske unije. Stručnjaci upozoravaju da bi ova mjera mogla imati ozbiljne posljedice po domaće izvoznike, dok se domaće institucije zasad nisu oglašavale niti su ponudile konkretne mjere podrške privredi.

Primjena CBAM mehanizma trenutno se odnosi na sektore proizvodnje cementa, željeza i čelika, aluminija, đubriva, električne energije i vodonika, a u narednom periodu planirano je njegovo proširenje i na druge industrijske grane. U praksi to znači da će se na robu proizvedenu uz visok nivo zagađenja prilikom izvoza u EU obračunavati dodatna taksa, čime se povećavaju troškovi domaćih kompanija.

Ekonomista Admir Čavalić navodi da će CBAM najviše pogoditi izvoznike iz Bosne i Hercegovine koji tokom prelaznog perioda nisu uspjeli preći na energetski prihvatljivije izvore u osnovnom procesu proizvodnje. Prema njegovim riječima, to će dovesti do smanjenja konkurentnosti domaćih proizvoda na tržištu Evropske unije, što je posebno značajno imajući u vidu da se oko 70 posto ukupne vanjskotrgovinske razmjene BiH veže upravo za EU, piše Capital.

Čavalić ističe da primjena ovog mehanizma podrazumijeva i rast transakcionih, transportnih i administrativnih troškova, kao i dodatne obaveze u samom izvoznom procesu. Sve to, kako navodi, utiče na rast cijena proizvoda i njihovu slabiju poziciju na tržištu, što može rezultirati slabijim industrijskim rastom, padom izvoza, problemima u poslovanju i negativnim efektima na domaću privredu, uključujući smanjenje zaposlenosti i usporavanje rasta plata u pogođenim sektorima.

Prema njegovim riječima, CBAM istovremeno predstavlja podsticaj za energetsku i zelenu transformaciju, jer kompanije podstiče na promjenu poslovnih modela i ulaganje u nove tehnologije koje su prihvatljivije za okoliš. Ipak, naglašava da najveći rizik predstavlja pad konkurentnosti onih kompanija koje se nisu na vrijeme prilagodile novim pravilima.

Ekonomista Igor Gavran pojašnjava da CBAM direktno utiče na izvoznike u obuhvaćenim sektorima, smanjujući njihovu konkurentnost. On navodi da bi u slučaju da su ranije ostvarivali dovoljno visok profit, dio kompanija mogao smanjiti izvozne cijene kako bi nadoknadio novu naknadu, ili bi to učinili njihovi uvoznici, čime bi se efekat sveo na smanjenje profita. Međutim, smatra da takav scenario nije realan za sve izvoznike.

Gavran upozorava da će dio kompanija biti primoran da snizi cijene ispod održivog nivoa, posluje s gubitkom ili u potpunosti odustane od izvoza na tržište Evropske unije. Kao jednu od mogućnosti navodi pronalazak alternativnih tržišta izvan EU, ali ističe da to neće biti rješenje za sve. Dodaje i da bi kompanije koje posluju i na domaćem tržištu mogle povećati cijene za domaće kupce, ukoliko im konkurencija to dozvoli, što bi u konačnici mogli osjetiti i krajnji potrošači.

Kao jedno od mogućih rješenja, Gavran navodi prelazak na snabdijevanje električnom energijom iz obnovljivih izvora, čime bi se kompanije mogle djelimično ili u potpunosti osloboditi plaćanja takse. U suprotnom, kako ističe, najveći teret mogli bi snositi radnici i njihove porodice, ukoliko dođe do otpuštanja ili smanjenja plata.

Direktor Rudnika i termoelektrane Gacko Maksim Skoko smatra da u 2026. godini ne treba očekivati poskupljenja, budući da je riječ o godini prilagođavanja CBAM mehanizmu, dok puna implementacija počinje tek 2027. godine. On naglašava važnost donošenja odgovarajućih odluka od strane zakonodavnih i izvršnih vlasti kako bi se uspostavio domaći sistem trgovine emisijama, takozvani ETS sistem, koji bi omogućio da sredstva od taksi ostanu unutar države i koriste se za finansiranje procesa tranzicije.

Skoko ističe da prelazak na ovaj sistem ne može biti nagao i da zahtijeva pažljivo osmišljenu politiku. Prema njegovim riječima, 2026. godina predstavlja prekretnicu u kojoj se ispunjavaju ključne obaveze, dok se puna primjena očekuje u 2027. godini.