Ušli smo u sigurnosno krajnje nestabilnu i neizvjesnu 2026. godinu na globalnom nivou, u poređenju s kojom će prethodna izgledati kao period mira i prosperiteta. Godinu su obilježili visokorizična ukrajinska kriza kojoj se ne nazire kraj, precizan američki vojni udar na Iran, smjena režima u Siriji i rat u Gazi. Ništa od navedenog još uvijek nije u potpunosti regulisano, što ostavlja otvorene opasnosti koje direktno prijete svjetskom poretku, piše Zoran Meter za Dnevno.hr.

U trenutku kada međunarodno pravo doživljava potpuni kolaps, jedini relevantan argument postaje sila, dok se ključni globalni igrači pripremaju za scenario koji bi mogao uključiti i direktan sukob unutar trougla SAD – Rusija – Kina.

Sve je započelo novogodišnjom američkom "hirurškom" specijalnom operacijom svrgavanja i otmice venecuelanskog lidera Nicolasa Madura i njegove supruge, koji su prebačeni u SAD. Predsjednik Donald Trump ovim je potezom postigao svoj cilj bez prolijevanja krvi američkih vojnika, ispunjavajući obećanje o zaustavljanju klasičnih vojnih intervencija, ali istovremeno otvarajući vrata nepredvidivom haosu.

Prošla godina mogla bi nam se činiti kao bajka u odnosu na ono što nas čeka. Foto: Guliver

Povratak Monroevoj doktrini i nova strategija

Ako po strani ostavimo motive Bijele kuće, poput ovladavanja naftnim bogatstvom Venezuele i borbe protiv narkokartela, ključno pitanje je šta ova operacija predstavlja u geostrateškom smislu. Trumpove izjave da će SAD kontrolisati Venezuelu duže od jedne godine ukazuju na praktičnu primjenu nove strategije nacionalne sigurnosti. Riječ je o modifikovanom povratku Monroevoj doktrini, kojom se naglašava da vanjske sile nemaju šta tražiti na američkim kontinentima, dok se Washington zauzvrat neće miješati u unutrašnja pitanja Evrope.

Video: Nitko zasad ne zna kako bi mogli završiti protesti u Iranu

Ovaj djelimični izolacionizam zapravo krije želju za potpunom hegemonijom nad zapadnom hemisferom i njenim resursima. To uključuje i Grenland, autonomnu teritoriju pod suverenitetom Danske. Iako je Trumpov raniji prijedlog o kupovini ovog otoka izazivao podsmijeh, on danas potpuno kontroliše svoj tim i administraciju, okružen lojalnim saradnicima koji bez pogovora provode njegovu politiku.

Državni tajnik Marco Rubio dao je do znanja da SAD želi dobiti Grenland. Foto: Guliver

Evropska agonija i pitanje Grenlanda

Nakon uspjeha u Venezueli, Trump se odlučno vratio rješavanju "pitanja Grenlanda". Dok su Danska i EU vjerovale da je ta tema zatvorena, američki pritisak je postao nikad jači. Ironično je da je danska vlada donedavno kao jedinu prijetnju označavala Rusiju, da bi početkom 2026. godine uputila apel Sjedinjenim Državama "da prestanu prijetiti bliskom savezniku". Slično tome, Evropska komisija koja je Rusiju nazivala egzistencijalnom prijetnjom, sada poručuje da su fantazije o aneksiji Grenlanda neprihvatljive.

Ipak, historija nas uči da "neprihvatljivo" često postaje realnost, kao što je bio slučaj s Putinovom politikom prema Ukrajini. Danska je već 1913. godine prodala Djevičanska ostrva Amerikancima, a današnji strah od kineskog i ruskog utjecaja na Grenlandu mogao bi prisiliti Kopenhagen na sličan potez. Američki državni sekretar Marco Rubio jasno je dao do znanja da je prodaja najbolje rješenje, najavljujući razgovore s danskim kolegama već naredne sedmice.

Tišina u Kremlju i strah od eskalacije

Zanimljivo je da su Vladimir Putin i Kremlj gotovo prešutjeli detronizaciju Nicolasa Madura, uprkos strateškom partnerstvu s Venezuelom. Umjesto oštre reakcije, Putin se bavio sportskim temama, čestitajući paraolimpijcima na pravu korištenja ruske zastave. Očito je da Moskva čeka konačni Trumpov mirovni prijedlog za Ukrajinu, svjesna da za eskalaciju uvijek ima vremena.

Međutim, Trump je povukao i novi potez na pravoslavni Božić. Američka obalna straža zaplijenila je dva ruska tankera iz "flote u sjeni" usred Atlantika. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je neočekivano blago saopštenje, tražeći samo povratak posade, što je Bijela kuća odbila najavljujući procesuiranje mornara. Dok pojedini ruski političari, poput Alekseja Žuravljeva, ovo nazivaju "direktnom invazijom na Rusiju" i pozivaju na potapanje američkih brodova, Putin zadržava suzdržanost.

Video: Brodovi američke obalne straže gotovo su istodobno zaplijenili dva tankera iz ruske tzv. flote u sjeni

Pitanje lojalnosti i unutrašnja moć

Kao poznavatelj ruskih prilika, ističem da se u Rusiji nijedna strateška odluka ne donosi bez Putinova odobrenja. On je uspostavio sistem u kojem se demokratija zapadnog tipa smatra smrtnom opasnošću, sjećajući se haosa iz ere Borisa Jeljcina. Bidenova administracija napravila je ključnu grešku sankcionisanjem ruskih milijardera, nadajući se da će oni okrenuti leđa Putinu. Naprotiv, oni su postali još ovisniji o Kremlju, preuzimajući dijelove tržišta koje su napustile zapadne kompanije.

Putina u kultu ličnosti nadjačava još samo sjevernokorejski vođa Kim Jong-un. Foto: Guliver

Danas je između Rusije i Zapada na djelu nepremostiv jaz. Ruska javnost i politički krugovi sve su glasniji u kritikama zbog izostanka snažnog odgovora na poniženja poput napada dronovima na rezidenciju predsjednika ili ubistva civila u "Novorusiji". Ako Trump nastavi s preuzimanjem utjecaja u ruskim zonama interesa, Putin bi mogao biti prisiljen na ultimatum. Posljednja poluga utjecaja ostaje nuklearno oružje, opcija koju svi žele izbjeći, ali koja visi nad 2026. godinom kao stvarna prijetnja.

Pitanje ostaje: da li je ovo velika igra podjele sfera između tri sile ili pokušaj SAD-a da uspostavi apsolutnu globalnu dominaciju? Odgovor ćemo saznati tokom ove godine. Ako je preživimo.