Do 6. februara mora se spriječiti arbitraža teška više od milijardu maraka.

Rješenje je na pomolu, ali cijena je visoka: milionske odštete, besplatna struja za Sloveniju i rizik koji garantuje Vlada.

Ko će na kraju platiti ceh – gubitaš iz Ugljevika ili građani kroz budžet i nove cijene struje?

Slovenci su pritisnuli pauzu, ali vremena je sve manje. Do 6. februara Srpska mora zaključiti dogovor kako bi izbjegla nastavak arbitraže u Vašingtonu teške 1,3 milijarde maraka. Ministar Petar Đokić tvrdi da su pregovori pri kraju i da je "kupio" razumijevanje slovenačke strane.

"Ovi svi božićni, novogodišnji praznici su malo usporili aktivnost zaključenja konačnog sporazuma... Mislim da smo tu sasvim, sasvim na kraju tog puta i slovenačka strana je izrazila razumijevanje prema ovoj situaciji.", izjavio je Đokić 15.1.2026. u Bijeljini. 

A taj "kraj puta" popločan je milionima. Na 67 miliona evra duga, Ugljevik plaća još 37 miliona evra kamata i daje trećinu struje besplatno. Garancijom Vlade – ceh bi na kraju mogli platiti građani. Plaćamo cijenu neodgovornosti – upozorava profesor dr Branko Blanuša i pita: zašto se čekalo da voda dođe do grla?

"Zbog čega na ovu situaciju nije reagovano ranije? Naravno, ono što mogu reći da je i ovo čak bolje nego da se ušlo u arbitražu sa Elektrogospodarstvom Slovenije, jer bi vjerovatno ta presuda po međunarodnom sudu bila još veća. Tako da ovo je neko rješenje, ali mogu reći i dalje vrlo loše po građane i po stanovništvo Republike Srpske.", smatra Blanuša. 

Kroz žice dalekovoda od sada teče struja koja više nije naša – jer trećinu besplatno šaljemo Slovencima.

Ipak, najveći rizik nije u kilovatima, već u garanciji.

Ako Ugljevik ne bude imao novca za rate, taj dug će, umjesto njih, vraćati građani Srpske direktno iz budžeta. Upućeni kažu – Ugljevik to breme ne može nositi.

"I dalje stojim iza onoga što sam rekao ranije, da će i u narednom periodu Rudnik i Termoelektrana moći da posluje, ali je vrlo izvjesno samo sa gubicima. Jer uz sve ovo što opterećuje RiTE Ugljevik vrlo teško da taj sistem može pozitivno poslovati.", ocjenjuje Blanuša. 

Teret dogovora sa Slovencima, ako do njega konačno dođe, pašće na stanovništvo po dva osnova. Jedan su garancije iz budžeta, a drugi su – uvećani računi za struju. Struka je jasna: više cijene od 1. februara nisu slučajnost.

"Tu su i zahtjevi za određeno povećanje cijena električne energije koje ide od 1. februara... sve su to troškovi koje plaćaju građani, ali sa ciljem da se, između ostalog, i ovi gubici koji se iskazuju u Termoelektrani pokriju.", objašnjava ekonomista Milenko Stanić.

Konačan potpis očekuje se početkom februara. Tada će se znati da li je izbjegnuta katastrofa u Vašingtonu, ili je samo odgođena – uz debelu kamatu koju će, na ovaj ili onaj način, platiti građani.

(BN)