Još prije samo nekoliko dana, diplomate i zvaničnici Evropske unije potiho su šaputali o mogućnosti da će jednoga dana možda morati razmišljati kako se suprotstaviti Donaldu Trumpu. Više ne šapuću.

Trumpov pokušaj da, kako su to vidjeli evropski lideri, "ucjenom" carinama prisili Evropljane da mu prepuste suvereni danski teritorij Grenland, izazvao je val ogorčenja – i promijenio svijet.

Raniji hitni samiti u Briselu bavili su se egzistencijalnim prijetnjama Evropskoj uniji: krizom eurozone, Brexitom, pandemijom koronavirusa i ruskom totalnom invazijom na Ukrajinu. Ove sedmice svih 27 lidera EU-a ispraznilo je rasporede kako bi raspravili napad koji su doživjeli – iz Sjedinjenih Američkih Država.

Savezništvo koje se raspada

Malo je sumnje da je transatlantski savez sada temeljito promijenjen – od čvrstog uporišta međunarodnog prava i poretka u mnogo labaviji odnos u kojem nijedna strana više ne može biti sigurna u onu drugu.

"Povjerenje je uvijek bilo temelj naših odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama", rekao je poljski premijer Donald Tusk pri dolasku na samit u Briselu u četvrtak navečer. "Poštovali smo i prihvatali američko vodstvo. Ali ono što nam danas treba u politici jest povjerenje i poštovanje među svim partnerima ovdje, a ne dominacija i sigurno ne prisila. To u našem svijetu ne funkcioniše."

Okidač za slom transatlantskih odnosa bila je Trumpova objava da će uvesti carine od 10 posto za osam evropskih zemalja jer su se usprotivile njegovom zahtjevu da pripoji Grenland. No to je bio tek početak.

Objava privatnih poruka šokirala svjetske liderice

U lavini pritisaka, Trump je potom povukao podršku odluci britanskog premijera da otočje Chagos, na kojem se nalazi važna zračna baza, preda Mauricijusu; zaprijetio je Francuskoj carinama na šampanjac nakon što je Emmanuel Macron odbacio njegovu inicijativu Odbora za mir; ponizio je norveškog premijera zbog Nobelove nagrade za mir; a na kraju je odustao i od prijetnji vojnom silom protiv Grenlanda, te od carina za zemlje koje mu se protive.

Za mnoge evropske zvaničnike, Trump se pritom doimao kao vođa toliko divlji i nepredvidiv da se nije mogao držati ni vlastitih riječi.

No ono što je političku klasu u Briselu i šire posebno zgrozilo bilo je daleko prizemnije: Trumpova odluka da objavi privatne poruke koje su mu slali drugi svjetski lideri. Predsjednik SAD-a podijelio je screenshotove privatnih poruka svjetskih lidera sa 11,6 miliona pratilaca na društvenim mrežama.

Trumpove objave otkrile su, između ostalog, privatnu poruku francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u kojoj nudi domaćinstvo sastanka grupe G7 u Parizu i predlaže pozivanje Rusije na marginama.

Trump je objavio i poruku generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, koji je Trumpa nekoć nazvao "taticom". U objavljenoj poruci hvali Trumpova "nevjerovatna" postignuća i dodaje: "Jedva čekam da se vidimo."

"Nakon ovoga mu niko više ne može vjerovati"

"Objavljivanje privatnih poruka nije prihvatljivo – to se jednostavno ne radi", rekao je jedan visoki diplomata, kao i drugi, pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti teme. "To je izuzetno važno. Nakon ovoga mu niko više ne može vjerovati. Da ste bilo koji lider, ne biste mu više rekli ništa. A to je ključno sredstvo komunikacije jer je brzo i direktno. Sada će sve ići kroz slojeve birokratije."

Vrijednost direktnog kontakta putem poruka dobro je poznata evropskim liderima, koji su, kako je Politico ranije otkrio, čak uspostavili vlastitu privatnu grupu za razmjenu poruka kako bi raspravljali o reakcijama kada Trump učini nešto zapaljivo.

Takve poruke omogućuju ministrima i zvaničnicima na svim nivoima da usklade rješenja prije nego što se moraju dati javne izjave, rekao je isti diplomata. "Ako nemate povjerenje, više ne možete zajedno raditi."

NATO na intenzivnoj

Diplomate i zvaničnici sada strahuju da bi slom ličnog povjerenja između evropskih lidera i Trumpa mogao imati teške posljedice.

Uzmimo NATO. Vojni savez u svojoj je srži obećanje: da će se države članice međusobno braniti ako jedna od njih bude napadnuta. Kad to obećanje izgleda klimavo, sposobnost NATO-a da odvraća napade ozbiljno slabi.

Zbog toga je danska premijerka Mette Frederiksen upozorila da bi Trumpova invazija na suvereni danski teritorij Grenland značila kraj NATO-a. Sama prijetnja takvim činom već je savez stavila na intenzivnu njegu, rekao je drugi diplomata.

Upitana direktno može li i dalje vjerovati Sjedinjenim Američkim Državama, Frederiksen nije odgovorila potvrdno. "Sjedinjenim Američkim Državama blisko sarađujemo dugi niz godina", rekla je. "Ali moramo sarađivati uz međusobno poštovanje, bez prijetnji."

Jamstva za Ukrajinu pod znakom pitanja

Evropski lideri sada imaju dva zadatka: vratiti fokus na kratkoročne prioritete – mir u Ukrajini i smirivanje napetosti oko Grenlanda – te potom osmisliti strategiju za snalaženje u bitno drugačijem svijetu. U oba slučaja ključno je pitanje povjerenja.

Kad je riječ o Ukrajini, lideri poput Macrona, njemačkog kancelara Friedricha Merza i britanskog premijera Keira Starmera potrošili su bezbroj sati pokušavajući uvjeriti Trumpa i njegov tim da je američka vojna komponenta u sigurnosnim jamstvima jedini način da se ruskog predsjednika Vladimira Putina odvrati od ponovnog napada.

No s obzirom na Trumpovu nepouzdanost kao saveznika, zvaničnici se sada privatno pitaju koliko ta jamstva uopće vrijede. Zašto bi Rusija ozbiljno shvatila američku riječ? Zašto je ne bi za godinu ili dvije testirala?

Svijet nakon Davosa

Tu je i šire preslagivanje međunarodnog poretka. Nešto je ironično u mjestu s kojeg su krenuli Trumpovi napadi na postojeći svjetski poredak – i u identitetu onih koji su se pokazali kao glasnici njegovog kraja.

Na snježnim padinama švicarskog Davosa svake se godine okuplja svjetska poslovna i politička elita kako bi umrežavala kontakte, promovisala proizvode, hvalila se uspjesima i obilno slavila. Superbogati i poneki predsjednik obično dolaze helikopterom.

Mark Carney, kao guverner centralne banke, bio je tipični predstavnik tog kruga. Danas, kao kanadski premijer, imao je šokantnu poruku za svoju publiku. "Danas", rekao je Carney ove sedmice, "govorit ću o pucanju svjetskog poretka, kraju jedne lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika među velikim silama nije podložna nikakvim ograničenjima."

"Poredak utemeljen na pravilima blijedi", rekao je, a zamjenjuje ga svijet "nadmetanja velikih sila" u kojem "jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju". "Stari poredak se ne vraća. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija", ustvrdio je.

Carney je pritom citirao i finskog predsjednika Alexandera Stubba, koji je posljednjih mjeseci stekao neuobičajeno velik utjecaj zahvaljujući odnosima koje je izgradio s Trumpom na golf-terenima.

"Svijet se temeljno promijenio"

Carney je ponudio izbor tzv. srednjim silama – državama poput Kanade i, implicitno, većih evropskih ekonomija. Mogle bi se povući u izolaciju i jačati odbranu u surovom i bezzakonitom svijetu. Ili bi mogle izgraditi nešto "bolje, snažnije i pravednije" kroz saradnju i diverzifikaciju savezništava. Kanada, još jedna meta Trumpovih teritorijalnih ambicija, upravo je potpisala veliki partnerski sporazum s Kinom.

Dok su se pripremali za samit u Briselu, evropske diplomate razmišljale su o istim pitanjima. Jedan je zvaničnik novu stvarnost opisao kao "svijet nakon Davosa". "Sada kad je povjerenje nestalo, neće se vratiti", rekao je jedan diplomata. "Imam osjećaj da se svijet temeljno promijenio."

Evropska vojska?

Na predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen i njenom timu bit će da osmisle kako gurnuti kontinent prema većoj samodostatnosti, onome što Macron naziva "strateškom autonomijom". To se odnosi i na opskrbne lance i na energetsku sigurnost, gdje je EU postala ovisna o američkom plinu.

Najhitniji je zadatak osmisliti budućnost evropske odbrane bez oslanjanja na NATO. Već se razmatraju ideje poput Evropskog vijeća za sigurnost, u kojem bi učestvovalo i Ujedinjeno Kraljevstvo s nuklearnim oružjem. Spominje se razvoj industrije dronova i jačanje protivzračne odbrane.

Evropska komisija već je predložila stalnu vojsku EU-a od 100.000 ljudi – pa zašto ne i elitnu jedinicu specijalnih snaga? Komisija ima iskustvo u usklađivanju industrijskih standarda, što bi moglo pomoći u integraciji rascjepkanih sistema naoružanja država članica.

Nije bez rizika

No postoji i rizik. Neki strahuju da će, nakon što je Trump uzmaknuo i rješenje za Grenland izgleda bliže, lideri EU-a izgubiti fokus koji su pokazali protekle sedmice. Rizik je, kako se često pripisuje Churchillu, da Evropa "propusti iskoristiti dobru krizu".

Unutrašnjopolitički razlozi dodatno otežavaju nacionalnim vladama finansiranje zajedničkih odbrambenih projekata. Kako krajnja desnica jača u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, ideja "više Evrope" sve se teže prodaje.

Iako ti lideri znaju da više ne mogu vjerovati Trumpovoj Americi kada je riječ o sigurnosti Evrope, mnogi od njih nemaju ni povjerenje vlastitih birača da učine ono što bi sada moglo biti nužno, zaključuje Politico.