Pred ponovljene izbore za predsjednika Republike, na istok Republike Srpske ponovo stižu bageri. Doduše, samo na papiru. Priča o brzom putu Bijeljina-Sokolac je višedecenijski predizborni mamac. Ministri i trase se mijenjaju, cijena raste, a asfalta nema.

Ovo je hronologija najskupljeg neizgrađenog puta u RS.

Brza cesta od Bijeljine do Sokoca za sada postoji samo u predizbornim arhivama. Sve je počelo u jeku kampanje, prije punih 12 godina, kada je Nenad Nešić lansirao prvo obećanje rekavši: "Zalagaću se da Romanija dobije brzu cestu."

​Godinu dana nakon toga, tadašnji ministar Neđo Trninić najavljuje da će brza cesta biti u skladu sa Prostornim planom Srpske. Od toga nije bilo ništa. Mijenjale su se trase, ministri i izborni ciklusi, piše BNTV.

Osam godina kasnije, za idejni projekat dato je 333 hiljade maraka, ali mašine nikad nisu upaljene. Prije četiri godine, obećanja preuzima lično Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, izjavivši 17. septembra 2022. godine:

​"Mogli ste da gledate i čujete da smo potpisali sa jednom kineskom kompanijom koja će graditi brzu cestu sa četiri trake... nastaviće se dalje od Bijeljine preko Zvornika do Sokoca."

​Posao je obećan Kinezima, kompaniji "Šandong", čiji su ugovori u RS-u inače pod velom tajnosti. Prije tri godine, tadašnji direktor Autoputeva Nedeljko Ćorić izlazi sa finansijskom prognozom:

​"Već smo odabrali trasu u dužini 160,7 kilometara... Još nemamo tačan podatak koliko će to koštati, ali on sigurno neće koštati ispod 3 milijarde maraka."

​Prije dvije godine tadašnji ministar saobraćaja Nedeljko Čubrilović stiže u Zvornik. Građane uvjerava da će im brzi put proći ispred nosa: "I odmah, da ne bi dezinformacije išle u javnost, ta brza cesta je udaljena maksimalno tri i po kilometra od Zvornika.", govorio je Čubrilović pokazujući na karte kuda bi eventualno išao put.

​I dok ministar gleda slike na karti, građane Zvornika i Romanije dočekuje surova realnost na terenu, pa obećanjima više ne vjeruju. U anketama ističu da će političari ponovo slagati kao i prije deset godina, sumnjaju u njihovu efektivnost i tvrde da se radi samo o izvlačenju novca. Stanovnici Pala dodaju da se ne zna ni trasa, te da će možda tek neke buduće generacije dočekati ovaj put.

​I konačno, januar 2026. godine. Gle čuda, brza cesta ponovo vaskrsava pred ponavljanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike. Novi ministar saobraćaja Zoran Stevanović 20. januara sjeda za sto sa Kinezima i javnosti reciklira stara obećanja:

​"Hoćemo da stvar pomjerimo s mrtve tačke tu su s nama predstavnici kompanije Šandong, oni su vrlo ozbiljni izvođači. Oni bi ovu trasu savladali od Bijeljine do Zvornika do petlje Konjević Polje za dvije godine samo treba doći do projektne dokumentacije završiti eksproprijaciju.", kazao je Stevanović prije tri dana.

​Ministri se mijenjaju, ali lažna obećanja ostaju, kaže Slaviša Marković i tvrdi da vlast u ladicama godinama drži spremne "izborne projekte", koji se otresaju od prašine i prezentuju javnosti isključivo kada zatreba glasova za opstanak na vlasti.

​Marković ističe: "Apsolutno ništa nemate kad je u pitanju taj projekat, niti je glavni projekat završen, niti neko govori o iznosu sredstava koji je potreban, niti odakle će se obezbijediti. To je najbolja činjenica da o tom projektu niko ne misli ozbiljno, nego da je to predizborno obećanje."

​Da je istok RS-a decenijama zaboravljen tvrdi i načelnik Istočne Ilidže Marinko Božović te podsjeća da su ulaganja na ovom području posljednjih 20 godina minimalna:

​"Mi imamo situaciju u kojoj od Istočnog Sarajeva pa do Zvornika putujemo tri puta duže nego od Zvornika do Beograda. Generalno putni pravac Bijeljina - Zvornik - Istočno Sarajevo - Foča - Trebinje je nešto što je prioritet svih prioriteta u cijeloj Republici Srpskoj. Bez jasne i čvrste odluke i obezbijeđenih finansijskih sredstava, ovom dinamikom nećemo doći u situaciju da se taj putni pravac uopšte počne raditi."

​Recept je, kaže Božović, preko Drine – dok Srbija gradi stotine kilometara puteva, naša vlast ne radi apsolutno ništa. Više od decenije laži i nula kilometara brzog puta.

Dok vrh vlasti rupe i gužve preskače helikopterima sa visine, građani istoka Republike Srpske prepušteni su sami sebi, da na zemlji rizikuju živote po zapuštenim saobraćajnicama. Jasno je da onima na vrhu putevi ni ne trebaju, osim kad na njima skupljaju glasove. Ostaje samo pitanje – hoće li narod ponovo nasjesti na istu prevaru.