Agencija za imigraciju SAD-a, poznatija pod akronimom ICE, postala je globalna tema kada je njen službenik ispalio devet metaka u demonstranta Alexa Prettija u Minneapolisu. Ti meci su i simbolična smrt kohezivnih veza između dvije potpuno drugačije Amerike, piše Klix.ba.

Kada je neimenovani agent ICE-a ispalio smrtonosne hice u Prettija, na očigled svih prisutnih i pred kamerama koji su snimali svaki njegov potez, društvo u Americi je moglo krenuti u jedan od dva pravca.

Jedan od njih bio je da ovaj potez bude ujedinjujući, u smislu da se jasno osudi prekomjerno korištenje sile, da se stane uz porodicu brutalno ubijenog medicinskog tehničara i da se tako smiri situacija koja ključa od januara 2025. godine i dolaska Donalda Trumpa na vlast.

Međutim, američko društvo, odnosno onaj dio koji podržava Trumpa, krenuo je u drugom pravcu, onom koji se može opisati samo kao "vjerujte nama, a ne svojim očima".

Radikali u Trumpovoj administraciji, poput njegovog bliskog saradnika Stephena Millera te ministara Petea Hegsetha i Kristi Noem, su službenika ICE-a nazvali herojem, a Prettija "domaćim teroristom", uz potpuno neosnovanu optužbu da je on na protest krenuo kako bi masovno ubijao državne službenike.

Principi kao potrošna roba - kult ličnosti je iznad svega

Radikalni dio Republikanske stranke, okupljen oko kulta Trumpove ličnosti, ne mari za to što je Pretti iskoristio svoja ustavna prava, i to iz prva dva amandmana (na mirno okupljanje i posjedovanje oružja) za koja su se, navodno, godinama borili s "luđačkom ljevicom".

Da stvar bude dodatno izobličena, upravo ti radikali su pravo iz drugog amandmana na američki Ustav, koji tretira posjedovanje oružja, branili kroz kontekst "odbrane od tiranske vlade".

Teško je vidjeti kako je Trumpovo slanje ogromnog broja agenata ICE-a u Minneapolis, gdje su već usmrtili dvije osobe, i druge dijelove SAD-a pod sumnjivim opravdanjima bilo šta drugo osim tiranije, pa je tako i Pretti, čak i da je ušao u oružani sukob s policijom (što nije, po svim dokazima), iskoristio svoje ustavno pravo prema interpretaciji istih radikala koji ga danas zovu teroristom.

Ovaj primjer, iako u kontekstu šire američke političke situacije relativno mal, pokazuje da je društvo u SAD-u skliznulo u opasan teritorij gdje principi postaju potrošna roba, a ličnost nadkrovni autoritet.

Pretti je po svim republikanskim principima koji su se gradili i branili decenijama unazad heroj konzervativnog pokreta koji je tiranskoj vladi stao na crtu, ali pošto je Trump (kroz svoje radikale) rekao da je on domaći terorista, ta oznaka će Trumpovom kultu zauvijek biti povezana uz Prettija, ili barem dok veliki vođa ne kaže drugačije.

Ako Trump sutra kaže da je ICE pogriješio i da je Pretti heroj koji je nasilnicima pokazao otpor, Trumpovi kultisti i njegova armija influensera na društvenim mrežama će postavljati njegove slike, praviti murale i prodavati majice s njegovim likom.

Da li je društvo u Americi izgubilo šansu za oporavak?

Kohezija među građanima SAD-a je uvijek postojala, bez obzira na to što su politička neslaganja bila izrazito velika. Ta kohezija je preživjela i građanski rat u 19. stoljeću, period rekonstrukcije i davanja jednakih prava svim građanima SAD-a, kao i period tokom rata u Vijetnamu.

Kohezivna crta je uvijek bila da se nasilje ne odobrava i da se bitke, koliko god "krvave", uvijek vode na verbalnom nivou.

Međutim, od dolaska Trumpa na vlast u prvom mandatu došlo je do postepenog rušenja ovog poveznog tkiva, a što je došlo kao rezultat demoniziranja političkih protivnika kao "zlih".

Kao vividni san sada izgledaju izjave ljudi poput Johna McCaina, republikanskog političara koji je tokom svoje predizborne kampanje 2008. godine ušao u verbalni sukob sa svojim glasačem jer nije dopustio da se blati ime njegovog protukandidata Baracka Obame.

"On je dobar čovjek koji ima porodicu, a s kojim ja slučajno imam neslaganja o fundamentalnim stvarima", tada je rekao McCain, odgovarajući Amerikanki koja mu je rekla da "ne može vjerovati Obami jer je on Arap".

Da li se može zamisliti situacija gdje Trump na takav način brani svoje političke protivnike od takvog napada, što se može opisati kao rasistički? Naravno da ne, jer bi se on pridružio, a vjerovatno otišao i korak dalje te dodao još neku uvredu.

Za Trumpa su demokrate zli ljudi, koji žele da unište Ameriku i sve ono što ona predstavlja, a ta retorika je izrodila ogromnu grupu ljudi koja njegove riječi, od kojih većina vjerovatno ne dolazi kao realna misao već kao preuveličavanje u svrhu populizma, shvataju jako ozbiljno.

U tom smislu, naravno da će prvi odgovor kada je ubijen taj "zli demokrata" da je bio terorista, da je to zaslužio i da su agenti ICE-a, po automatizmu jer se suprostavljaju zlu, sile dobrog koje uvode red u državu.

Naravno, kao i u svakom društvu, većina ljudi ne pripada toj grupi, čak i ako su dali svoj glas Trumpu, ali je očigledno okupljena dovoljna količina da se društvena kohezija dovede u pitanje.

Kada ta grupa s riječi pređe na djela, onda se događa dodatna radikalizacija kroz proces akcije i reakcije, a ta procedura će završiti s potpuno podijeljenim društvom koje više ne može naći zajedničku ideju oko koje se može okupiti.

Trump će proći, ali će se njegov utjecaj osjećati decenijama

Trump će biti predsjednik još maksimalno tri godine, što bi trebalo, po nekoj logici, značiti da će s njegovim odlaskom doći do normalizacije u društvu.

Međutim, Trumpova retorika i način odnosa prema političkim protivnicima je danas modus operandi glavnog dijela Republikanske stranke, čiji članovi nemaju hrabrosti da mu se suprotstave pa ponavljaju njegove riječi.

Pored toga, Trump će kao osoba otići, MAGA će možda biti neuspješna u pronalasku njegovog nasljednika, ali će ideja o "zlim demokratama" ostati duboko urezana u mnoge građane SAD-a koji više neće moći da gledaju svoje sugrađane kao "dobre ljude s kojima slučajno imaju neslaganja o fundamentalnim stvarima".

SAD ove godine slave svoj 250. rođendan. U toj historiji preživjeli su mnoge stvari koje bi neke druge zemlje uništile. Ipak, nakon dešavanja u Minnesoti, odnosno odgovora Trumpa i njegovih radikala, sasvim je legitimno pitati se: Može li američko društvo preživjeti Trumpa i njegov nesumnjivi i neobrisivi trag?

Generacije koje će doći nakon više decenija možda imaju šansu, ali je veliko pitanje onda koliko će još biti brutalnih ubistava na ulicama SAD-a prije nego što dođe do potrebnog društvenog reseta.