Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ostala je bez dva strana člana koja su bila prepreka optrukcijama 2016. godine i to odlukom tadašnjih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Mladena Ivanića. Mnogi su to tumačili i svojevrsnim probnim balonom za otpuštanje stranih sudija iz Ustavnog suda. Međutim, koliko je god tada, uslovno rečeno, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika pala šapatom, jednako tako je, neprimijetno, prošao i nedavni pokušaj njihovog vraćanja.

Presudan glas bio je glas Željka Komšića, koji nije potpisao odluku kojom bi Komisija bila vraćena u rad s pet članova, izvijestila je Federalna televizija.

Dva strana člana Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine, a koje Dejton izričito predviđa - izbačeni su bez imenovanja novih. Privremena odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a s potpisom Bakira Izetbegovića 2016. godine, ispostavit će se da je trajna, a ojačana dan kasnije i pravom veta za donošenje odluka po kojim Komisija funkcioniše kao Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, odluke donosi konsenzusom.

“Tri člana komisije - to je krnja komisija. Vrlo bi bilo važno postaviti pitanje jesu li odluke donesene od 2016. godine uopće važeće i jesu li ustavne? One su neustavne”, upozorava Amra Hadžidedović, bivša članica Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.

No, strani, nezavisi i UNESCO-ovih stručnjaci i dalje su nepoželjni u ovoj instituciji. Pred članovima Predsjedništava Bosne i Hercegovine bila je odluka o tome žele li ih nazad. Za vraćanje u dejtonske okvire bio je Denis Bećirović, kontra bila Željka Cvijanović. U takvoj situaciji ključan je bio Željko Komšić. Imao je mogućnost da u roku od 48 sati odluku potpiše, ali... nije. Potpisao je sve ostale sa te sjednice. Umjesto toga, pismom se 15 dana poslije obratio visokom predstavniku Christianu Schmidtu, od kojeg je zatražio mišljenje o onome što je - a to je ova komisija - propisano dejtonskim sporazumom, njegovim članom osam:

“Da li imenovanje međunarodnih predstavnika u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika predstavlja sui generis i isključivo uspostavljen postupak u skladu s Aneksom 8, u okviru kojeg se ne može proglasiti povreda vitalnog entitetskog interesa, kako je utvrđeno članom V/2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine.”

Komšić je od Schmidta tražio objašnjenje onoga što je Dejtonom propisano, a bilo je jasno navedeno i u odluci koju je imao mogućnost potpisati ili ne.

“Ovom odlukom, u skladu sa Aneksom VIII - Sporazumom o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, propisuju se principi i ciljevi djelovanja Komisije, Komisija, sjedište, pečat, sastav, imenovanje i mandat, odlučivanje u Komisiji, predstavljanje, ovlaštenja Komisije.”

A  dalje u članu 2 stoji:

"Komisija je institucija Bosne i Hercegovine, osnovana Aneksom VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, s isključivim nadležnostima za ispunjavanje  ciljeva i zadataka definiranih Aneksom VIII  i odlukama Predsjedništva Bosne i Hercegovine."

Umjesto dodatnih eksperata iz UNESCO-a i mogućnosti blokade na djelu, imamo gotovo svakodnevnu blokadu ove institucije. S druge strane, ovim je odblokirano nešto drugo, a to su iluzije o zaštitama multikulturnog i poretka, i nasljeđa, i budućnosti upravo tog nasljeđa.