Iz godine u godinu u Turskoj je sve manje kiše: prošla, 2025. godina u toj je zemlji zabilježena kao najteža suša posljednjih desetljeća, a tako malena količina padavina nije zabilježena u posljednjih 52 godine. Posebno su pogođene regije na Crnom i Sredozemnom moru, piše Deutsche Welle.

Turiste možda može radovati suho vrijeme, ali ne i poljoprivrednike: i tursko Ministarstvo poljoprivrede konstatiralo je značajne gubitke uroda zbog suše. A niti nedostatak padavina nije jedina muka, nego i hladnoća i mraz u doba kad se to više nije očekivalo: mraz je uzeo danak i do 70% nekih vrsta voća. Naravno da je i to smanjilo urod: turski statistički zavod TÜİK evidentira oko 30 posto manje ubranog voća i 12 posto manje žitarica.

Ezgi Kovanci, koja se bavi klimom na univerzitetu Adiyaman, smatra kako je to "kriza na više razina koja izravno utječe na svakodnevni život, izvore prihoda i gradove“. Manje padavina znači i niži vodostaj u akumulacijskim jezerima, niže leže i podzemne vode. A onda je tu i mraz: "Kad nema kiše, seljak manje proizvodi. To onda pogađa i njegovu trpezu i životinje koje ima, a tako i kućnu blagajnu", sažima Kovanci.

Jer suša teško pogađa i ratarstvo: manje je mesa, a smanjila se i proizvodnja mlijeka. A osim što je slabija ispaša, dodatna muka turskih poljoprivrednika je i tamošnja inflacija i sve veće cijene stočne hrane. Sve to onda osjete i proizvođači i potrošači.

Eksplozija troškova i inflacija

Jer sve cijene su odletjele u nebo: prema statističkom uredu, troškovi nekih poljoprivrednih potrepština u kratkom su vremenu postali dvostruko veći. To poljoprivrednik nužno mora prenijeti na kupca, tako da su proteklih godina značajno poskupjeli i hrana i bezalkoholna pića: u 2025. gotovo 40 posto.

Polja u Turskoj (Foto: Emre Dilek/afp/profimedia)

Turski novinar Ali Ekber Yildirim upozorava kako u tamošnjoj poljoprivredi nije problem samo klimatska promjena, nego i pogrešna poljoprivredna politika, neučinkovite subvencije i nedostatna potpora poljoprivrednicima. "Turska nije pogođena samo sušom, nego kombinacijom klimatskih promjena i ekonomskih izazova koje politika čini samo još gorom."

Otići sa sela?

Najveći problem jest što se u sve većim područjima Turske poljoprivrednici moraju pitati – isplati li se to? Hoće li ikad više to područje biti dovoljno rodno za obrađivanje? To bi onda značilo napustiti svoje domove i preseliti se u gradove, kaže klimatologinja Kovanci. A ti došljaci bi i u gradovima još više pogoršali probleme koji i tamo postoje.

Naučnica ukazuje kako u porodicama čitava ta kriza najviše pogađa žene, koje se osjećaju obaveznima i sa bitno manje sredstava udovoljiti željama porodice. Pogođeni su i mališani: slabija i lošija prehrana zbog suše utječe i na sposobnost učenja kod djece, piše Deutsche Welle.

Jer riječ je o golemoj elementarnoj nepogodi: požari i poplave odmah privlače pozornost, ali suša djeluje tiho, dugoročno i mnogo teže. Jer tek ona ugrožava prinose, prihode, cijene i sigurnost opskrbe hranom.

Pogađa li to i Evropu?

Za EU je Turska zapravo tek donekle važan izvor poljoprivrednih proizvoda. 2024. oko 4,3 posto ukupnog uvoza poljoprivrednih proizvoda u EU dolazilo je iz Turske, uglavnom voće, orašasti plodovi te prerađeno voće i povrće. Njemačka je te godine uvezla poljoprivredne proizvode iz Turske u vrijednosti oko 2,2 milijarde eura, pretežno orašaste plodove i sušeno voće.

Ti proizvodi dopunjuju evropsku ponudu, ali nisu presudni za osnovnu opskrbu stanovništva. Iznimka su lješnjaci: Turska proizvodi oko dvije trećine svjetskih lješnjaka i daleko je najvažniji dobavljač za tržište EU-a.