Hrvatska ima ozbiljan problem s brojanjem svojih građana. Prema recentnim istraživanjima, službeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) drastično podcjenjuju broj ljudi koji su napustili zemlju nakon ulaska u Evropsku uniju, piše Bosna.hr.

Na temelju izrazitog nesklada između podataka domaćeg statističkog zavoda i stranih statističkih zavoda univerzalni je zaključak podcijenjenost intenziteta iseljavanja iz Hrvatske nakon pristupanja Evropskoj uniji. To implicira na nepovoljnije stvarno stanje migracijske bilance u odnosu na službene podatke DZS-a. Rezultatima Popisa 2021. godine zaključak je dodatno potvrđen – negativan migracijski saldo za razdoblje od 2011. do 2021. dobiven vitalno-statističkom metodom više je nego dvostruko veći u odnosu na službene podatke.

Istraživanje Tomislava Belića i Roka Mišetića pod naslovom “Prostorna varijacija (ne)pouzdanosti migracijskih podataka kao Schrödingerova mačka demografske statistike u Hrvatskoj”, usmjereno na prostorni aspekt nepouzdanosti demografskih podataka, donosi podatke za 556 gradova i općina (lokalne razine) te 21 županiju (regionalne razine) Republike Hrvatske. Svi korišteni podaci prikupljeni su od Državnog zavoda za statistiku: broj stanovnika iz Popisa 2011. i Popisa 2021. godine, a doseljeno i odseljeno stanovništvo po godinama te podaci vitalne statistike od 2011. do 2021. godine iz publikacije Gradovi i općine u statistici, koju također izdaje DZS.

Prema službenim podacima DZS-a, između 2011. i 2021. godine pozitivnu migracijsku bilancu zabilježili su samo Grad Zagreb, Istarska, Zadarska i Dubrovačko-neretvanska županija. Istovremeno, u Zagrebačkoj županiji tek je nešto više odseljenih u odnosu na broj doseljenih. Pet slavonskih županija i Sisačko-moslavačka županija ističu se najnegativnijom migracijskom bilancom. U promatranom razdoblju, prema podacima DZS-a, iz Hrvatske se iselilo oko 114.000 osoba više no što se doselilo u Hrvatsku.

Nasuprot tome, negativan migracijski saldo dobiven vitalno-statističkom metodom upućuje na bitno drukčiju vrijednost i izrazito negativnije stanje. Naime, računajući po ovoj metodi, iz Hrvatske se iselilo 257.000 osoba više nego što se uselilo. Negativna bilanca u službenim podacima više je no upola manja u odnosu na komparativnu.

Vitalno-statističkom metodom, navode Belić i Mišetić, dobivene su bitno negativnije vrijednosti i po županijama – prema tim podacima nijedna od njih nije zabilježila pozitivnu bilancu. Najočitija je neusklađenost u Gradu Zagrebu gdje je razlika između dvaju podataka oko 40.000 osoba. Izrazitom disproporcijom još se izdvajaju Splitsko-dalmatinska (oko 21.500), Istarska (oko 15.000) i Primorsko-goranska (oko 12.500). Anomaliju predstavlja Požeško-slavonska županija u kojoj službeni podaci pokazuju negativnije stanje u odnosu na one dobivene vitalno-statističkom metodom, no ta je razlika minimalna.

Prema službenim podacima DZS-a, između 2011. i 2021. godine 29,3 % lokalnih jedinica zabilježilo je pozitivnu, a 70,7 % negativnu migracijsku bilancu. Prema komparativnim podacima vitalno-statističke metode, pozitivan migracijski saldo imalo je 16,2 % jedinica, a 83,8 % njih imalo je migracijski gubitak. Dvije vizualno najuočljivije razlike odnose se na šire zagrebačko područje i gotovo cijelo priobalje. Grad Zagreb i dijelovi okolice prema službenim podacima bilježe pozitivnu migracijsku bilancu, što prema podacima vitalno-statističke metode nije slučaj.

Zaključak istraživanja je jasan: bez preciznih podataka o tome koliko zaista ima ljudi i gdje žive, nemoguće je planirati budućnost škola, bolnica i mirovinskog sustava. Hrvatska se bori s demografskim duhovima – ljudima koji postoje na papiru, ali svoju budućnost grade negdje drugdje.