Bosna i Hercegovina se nalazi pred jednom od najvećih energetskih i geopolitičkih odluka u svojoj novijoj historiji, a projekat Južne gasne interkonekcije mogao bi označiti potpuni zaokret u načinu na koji se zemlja snabdijeva energijom. O tome za BiznisInfo.ba govorio Zijad Bajramović, predsjednik BH Komiteta CIGRE.

Kraj potpune zavisnosti od jednog pravca snabdijevanja

Kako ističe Bajramović, BiH danas gotovo u potpunosti zavisi od jednog pravca snabdijevanja – ruskog gasa, sa godišnjim kapacitetom od oko 600 miliona kubnih metara. U praksi, to znači da država nema stvarnu rezervnu sigurnost.

Izgradnjom Južne interkonekcije, koja bi povezala LNG terminal na Krku s gasnim sistemom u BiH, zemlja bi dobila pristup globalnom tržištu gasa, uključujući i američki LNG, čime bi se značajno smanjila zavisnost od jednog dobavljača.

Planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi 1,5 milijardi kubnih metara godišnje, što višestruko premašuje trenutnu potrošnju prirodnog gasa u BiH, koja se kreće oko 230 miliona kubnih metara godišnje. Prema Bajramovićevim riječima, ovo nije samo tehničko, već prije svega strateško i geopolitičko pitanje koje povećava energetsku sigurnost zemlje i otvara prostor da BiH razvija vlastitu gasnu infrastrukturu, pa čak i da se pozicionira kao tranzitna zemlja.

Tri plinske elektrane kao oslonac sistema

Da bi se puni kapacitet gasovoda iskoristio, planirana je izgradnja tri savremene CCGT gasne elektrane ukupne snage 1.200 megavata. Riječ je o visokoefikasnim postrojenjima koja se brzo uključuju i isključuju, te imaju ključnu ulogu u balansiranju elektroenergetskog sistema.

Planirana potrošnja gasa za ove elektrane mogla bi dostići oko 1 milijardu kubnih metara godišnje, dok bi preostali gas bio dostupan za gasifikaciju novih područja, industriju i postojeće potrošače, čime bi kapacitet Južne interkonekcije bio optimalno iskorišten.

Polovina ukupne potrošnje električne energije u BiH

Tri planirane gasne elektrane trebale bi proizvoditi oko 6 teravat-sati (TWh) električne energije godišnje, što čini približno polovinu ukupne godišnje potrošnje električne energije u Bosni i Hercegovini. Time bi se iskoristilo oko dvije trećine kapaciteta gasovoda.

Bajramović naglašava da gasne elektrane predstavljaju tranzicijsko rješenje koje omogućava smanjenje emisija u odnosu na termoelektrane na ugalj, fleksibilnu podršku elektroenergetskom sistemu u uslovima rasta vjetra i sunca, te očuvanje stabilnosti sistema tokom procesa dekarbonizacije.

U regionalnom kontekstu, Srbija ubrzano razvija gasne kapacitete, Hrvatska se već pozicionirala kao LNG čvorište, dok Mađarska intenzivno radi na diversifikaciji pravaca snabdijevanja. U takvom okruženju, upozorava Bajramović, BiH ne može ostati energetski izolovana bez ozbiljnih dugoročnih posljedica.

Investicije teške gotovo 1,5 milijardi eura

Prema procjenama, vrijednost same Južne interkonekcije iznosi oko 350 miliona eura, dok bi tri planirane CCGT elektrane zahtijevale investicije od približno milijardu eura. Kada se u obzir uzmu i ostali planirani gasovodi, poput pravca Kladanj–Tuzla, te prateća infrastruktura, ukupni energetski investicioni ciklus dostiže gotovo 1,5 milijardi eura.

Osim ekonomske dimenzije, ovakvi projekti imaju snažan geopolitički značaj, jer šalju jasnu poruku međunarodnim finansijskim institucijama i strateškim partnerima da Bosna i Hercegovina želi aktivno učestvovati u stabilnom i diversifikovanom evropskom energetskom sistemu. Energetska infrastruktura, ističe Bajramović, danas predstavlja i mjeru međunarodnog kredibiliteta države.

Zašto je važan krak prema Banjoj Luci

Jedan od planiranih, ali ne i potvrđenih, krakova Južne interkonekcije prema Banjoj Luci ima, prema Bajramovićevim riječima, višestruku ulogu. Prije svega, omogućava direktno snabdijevanje industrijskih zona i urbanih centara u Republici Srpskoj, što je ključno za ravnomjernu distribuciju energije i dalju gasifikaciju.

Osim toga, ovaj pravac predstavlja ekonomski povoljnije rješenje u odnosu na alternativne opcije, uključujući istočnu konekciju. Geopolitički gledano, krak prema Banjoj Luci dodatno jača integraciju Bosne i Hercegovine u regionalne energetske tokove, smanjuje zavisnost od jednog dobavljača i šalje snažan signal investitorima da država planira dugoročno stabilnu i diversifikovanu energetsku mrežu.

Strateški preokret za privredu BiH

Realizacija Južne interkonekcije i planiranih gasnih elektrana, zaključuje Bajramović, predstavlja strateški preokret za ukupnu privredu Bosne i Hercegovine. Projekat omogućava stabilno snabdijevanje energijom i gasom za industriju, toplifikaciju gradova i razvoj novih investicionih zona.

Istovremeno, gasne elektrane pružaju ključnu podršku elektroenergetskom sistemu u uslovima rasta obnovljivih izvora, smanjujući rizike od nestabilnosti i havarija. Projekat bi otvorio i nova radna mjesta, kako tokom izgradnje, tako i tokom eksploatacije.

Sa šireg geopolitičkog aspekta, Južna interkonekcija pozicionira BiH u centar regionalne energetske arhitekture, smanjuje ovisnost od politički osjetljivih dobavljača i otvara prostor za dodatna međunarodna ulaganja. Riječ je, kako zaključuje Bajramović, o projektu koji istovremeno jača ekonomiju, energetsku sigurnost i međunarodni položaj Bosne i Hercegovine.