U sjeveroistočnoj Srbiji, grad Bor izrastao je na jednom od najbogatijih nalazišta bakra i zlata u Evropi. Od 1940-ih, taj je kraj privlačio radnike iz cijele tadašnje Jugoslavije. Majdanpek, smješten svega 70 kilometara dalje, proširio se oko još jedne masivne rezerve, procijenjene na više od 600 miliona tona rude. Desetljećima su Bor i Majdanpek bili okosnica jugoslavijske teške industrije. Danas se ta industrijska baština ubrzano raspada, piše Politico

Od 2018. godine rudarski kompleks preuzela je kineska državna tvrtka Zijin Mining, koja je u proširenje proizvodnje uložila oko 2,3 milijarde eura. No taj se pothvat ne zaustavlja na industriji. On temeljito preoblikuje krajolik i živote ljudi koji ondje žive.

Čitave porodice gledaju kako im naselja, kuće i imanja nestaju pred širenjem rudnika, dok sama država nije ponudila održiva rješenja za preseljenje. Ljudi ostaju između pravne nesigurnosti i straha za egzistenciju, piše Politico.

Ekološka cijena i nevidljiva radna snaga

Ekološke posljedice su teške i dugoročne. Šume i rijeke se uništavaju, divlje životinje nestaju, a stanovnici tog kraja žive u jednom od najzagađenijih područja po kvaliteti zraka u Evropi. Istodobno, tisuće kineskih radnika dovedenih da rade na projektu žive u zatvorenim kampovima unutar rudarskog područja. Rijetko dolaze u kontakt s lokalnim stanovništvom. Njihova je prisutnost golema, ali gotovo nevidljiva.

Bor i Majdanpek nisu izolirani slučajevi, nego dio šireg obrasca. Godine 2022. kineska ulaganja u Srbiju prvi su put dosegla razinu ukupnih ulaganja svih 27 država članica EU-a zajedno. To je otvorilo ozbiljna pitanja o suverenitetu, političkoj ovisnosti i mogućem neokolonijalnom odnosu.

Rasprava se dodatno zaotršila nakon tragedije u Novom Sadu, gdje se 2024. srušila nadstrešnica na željezničkoj stanici - obnovljena kineskim sredstvima - prilikom čega je poginulo 16 ljudi. Nesreća je izazvala val protesta i dodatno potaknula sumnje u sigurnosne standarde i političke kompromise.

'Spavamo na zlatu, a umiremo od raka'

U selima oko Bora ljudi doslovno žive iznad rudnika. Kuće pucaju, temelji popuštaju, a voda prodire kroz zidove. 'Kao da spavamo na zlatu, a umiremo od raka', kaže 73-godišnja mještanka Slatine. Njezini susjedi tvrde da su podzemni radovi uzrokovali klizišta i oštećenja objekata.

Zdravstveni podaci dodatno zabrinjavaju. Izvješće iz januara 2024. zabilježilo je česta prekoračenja razina sumpornog dioksida u zraku oko Bora, što uzrokuje akutne i kronične respiratorne bolesti, ali i kisele kiše. Analize su pokazale i prisutnost čestica teških metala – olova, kadmija, nikla i arsena.

Institut za javno zdravlje Batut objavio je studiju prema kojoj je smrtnost u Boru povećana kod muškaraca i žena svih dobnih skupina. Unatoč tome, od preuzimanja rudnika nije provedena sustavna procjena utjecaja toga na zdravlje ljudi.

Zemlja se uzima, ljudi ostaju

Poljoprivrednici iz Slatine i Krivelja postupno gube zemlju. Neki su prihvatili otkup, drugi vode sudske sporove. 'Jednog dana imat ćemo rudnik ispod kuće', kaže jedan mještanin. Lov više nije moguć zbog stalnih detonacija i buke. 'Osjećam kako mi se kuća trese.'

Mnogi koji su ostali bez zemlje sada rade za rudnik – često kao vozači ili pomoćni radnici – jer drugih izvora prihoda nema. Istodobno, aktivisti koji upozoravaju na kršenje ekoloških propisa suočavaju se s pritiscima, prijetnjama i sukobima s privatnim osiguranjem rudnika.

Nevladine organizacije, poput 'Ne damo Jadar', upozoravaju da se zakoni sustavno zaobilaze i da se interes lokalnog stanovništva gura u stranu u korist investicija.

Grad koji nestaje

Sela poput Krivelja polako se brišu s karte. Nekada je ondje radilo više od dvadeset kavana; danas je ostala samo jedna. Roletne se više ne podižu, radio se ne čuje, razgovori među susjedima zamjenjuje tišina. Postoje planovi za preseljenje cijelih zajednica u Metovnicu, slabo razvijeno područje s nekoliko raštrkanih farmi, no službene potvrde i konkretni rokovi ne postoje.

Bor je danas među bogatijim općinama u Srbiji po proračunskim prihodima, ali plaće lokalnog stanovništva ostaju niske, u skladu s ostatkom zemlje. Rudnik se proširio do te mjere da se praktički stopio s gradom.

Kako se Zijin Mining i dalje širi, regija ostaje zarobljena između ekonomskog profita i sporog brisanja kolektivne memorije. Kuće nestaju, tradicije se gase, a istorija zajednica ostaje zatrpana pod slojevima rude. 'Ovo nije kraj svijeta', kaže jedan od mještana, stojeći s djecom nekoliko desetaka metara od otvorenog kopa. 'Ali odavde ga možete vidjeti.'