Njemački automobili su statusni simbol i za 1,45 milijardi Indijaca.

Zato su njemački proizvođači jedva dočekali trgovinski sporazum sa Indijom i drastično niže carine. Ali Indija nije lako tržište.

Indija je najmnogoljudnija država na svijetu. U proteklim godinama ostvarila je impresivan ekonomski rast od prosječno šest do sedam odsto godišnje. To su stope rasta o kojima druge države mogu samo da sanjaju, piše Dojče vele (DW).

U Indiji postoji sve brojnija srednja klasa i mlado stanovništvo koje postaje sve imućnije.

– Zbog toga je novi sporazum o slobodnoj trgovini sa EU za njemačku automobilsku industriju sigurno prilika da otvori novi pristup tržištu – smatra Konstantin Gal, savjetnik u firmi EY Parthenon.

“Indiji su potrebni terenci”

U prvoj fazi carine na određene uvozne automobile, koje sada iznose i do 110 odsto, trebalo bi da se smanje na 40, a kasnije i na deset odsto. To bi se trebalo odnositi na kvotu od 250.000 vozila godišnje. Na auto-dijelove bi carine trebalo potpuno da se ukinu nakon pet do deset godina.

Frank Švope iz Visoke škole za menadžment iz Kelnu smatra da je to važna osnova za njemačke proizvođače automobila kad je riječ o otvaranju novih tržišta i pronalaženju novih kupaca.

– SUV vozila u Indiji su potrebna, kao i robusniji automobili, jer putevi u Indiji su daleko od evropskih standarda – naveo je Švope.

Šta s fabrikama u samoj Indiji?

Indija je već odavno važno tržište za svjetsku automobilsku industriju. Potražnja je ogromna, a ta zemlja bi sve više mogla da postane ogromno tržište kakvo su sada SAD i Kina.Stručnjak za automobilsku industriju Kristof Štirmer nešto je oprezniji.

Po njemu, za njemačke proizvođače to je „dvosekli mač“: novim trgovinskim sporazumom može se podstaći direktan izvoz u Indiju.

– S druge strane, kompanije poput Audija već su otvorile fabrike u Indiji koje još čekaju proširenje. To bi opet donekle postavilo pitanje smisla tamo izvoziti vozila iz Evrope – rekao je Štirmer.

I Indijci sve više vozi “na struju”
Elektromobilnost u Indiji danas ima veliku ulogu, prije svega zato što je zagađenje vazduha u nekim gradovima postalo ozbiljan problem.

– Indija počinje sa sektorima koji su najvažniji za saobraćaj, dakle s malom i mikro mobilnošću – kaže Štirmer.

To uključuje skutere, motocikle i brojne trokolice „tuk-tuk“ koje se koriste širom zemlje. I autobusi voze na struju.

– U nekim su gradovima već u potpunosti prešli na električne autobuse. Slijediće ih i drugi. To je u Indiji centralna strategija – dodao je. Država to podstiče, postoje poreske olakšice i subvencije za ova vozila.

Mnoštvo domaćih vozila i “Japanaca”

Teško je procijeniti u kojoj će mjeri nejmački proizvođači moći da profitiraju od tog procvata u Indiji. U novom sporazumu o slobodnoj trgovini ne spominju se poreske olakšice za uvezena električna vozila. Domaći i japanski proizvođači dominiraju tržištem.

Suzuki i Honda u Indiji imaju velike pogone. Ulažu milijarde u izgradnju novih fabrika i razvoj novih modela. Snažno nadiru i južnokorejski proizvođači automobila poput Hjundaija i Kije.

S druge strane, vlada podstiče i domaće proizvođače:

– Vlada želi da ti proizvođači prvi udovolje potrebama mladog i rastućeg tržišta – objašnjava Gal.

Frank Švope ipak je optimista:

– Smatram da ima dovoljno prostora i za njemačke proizvođače – kaže.

Sporazum je barem prilika da se ponovno pozicioniraju na tržištu koje postaje sve zahtjevnije. Sa tim je saglasan i Gal:

– U predstojećim godinama to će za njemačke proizvođače sigurno biti tržište koje ne smiju da izgube iz vida – smatra on.