Partizansko spomen groblje u Mostaru stalno je na meti vandala.

Svako malo pojave se fašistički grafiti, pa nažalost, nije izuzetak bio ni prilikom naše jučerašnje posjete ovom važnom djelu čuvenog svjetski poznatog arhitekte Bogdana Bogdanovića.

“Tito vampir”, “Praljak nije zločinac”, “Dok komunisti umiru, rađa se sloboda”, te neizostavno veliko slovo “U” i ZDS”… neki su od uvredljivih grafita na ulazu u spomenički kompleks. Pažnju posjetioca privlači jeziva masa nečega što na prvi pogled liči na životinjski leš. Spaljeno je nešto čiju poruku znaju ti koji su je ostavili, što, naravno, nije izolirani incident s obzirom da Partizansko groblje trpi višegodišnje devastacije s provokacijama.

Foto: Slobodna Bosna

Postoji i video nadzor, samo nismo bili sigurni da li je u funkciji.

Foto: Slobodna Bosna

Upravo ovih dana je srušen i spomen-obilježje igračima Veleža ubijenim u Drugom svjetskom ratu. A prije toga na spomeniku je dodana šahovnica. Iz nogometnog kluba Zrinjski su pokušali nespretno da se opravdaju ovim vandalizmom. Kažu riječ je o instalaciji. Prvobitno su određeni hercegovački portali naveli da je “kultna fontana na stadionu HŠK Zrinjski otišla u zaborav.”

Prvi čovjek Mostara Mario Kordić šuti, lider HDZ-a Dragan Čović također.

Navijači Zrinjskog veličaju ratnog zločinca Slobodana Praljka. Prošle godine u novembru je upravo ovom parolom, koju smo zatekli jučer na grafitu na Partizanskom groblju, "Praljak nije ratni zločinac" na stadionu Pod Bijelim brijegom prekinuta utakmica.

Foto: Slobodna Bosna

Haški tribunal je u novembru 2017. osudio Praljka s petericom drugih visokih zvaničnika takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i izrekao mu zatvorsku kaznu u trajanju 20 godina. Praljak je bio nekadašnji načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane. Tokom izricanja presude, Praljak je popio otrov i preminuo istog dana.

Prije četiri godine na Partizanskom groblju su uništene gotovo sve spomen-ploče sa uklesanim imenima poginulih partizana, a to je prema ocjeni članstva UABNOR-a Mostar jedno od najvećih skrnavljenja spomenika u posljednjoj deceniji.

Foto: Slobodna Bosna

Glavni i odgovorni urednik "Slobodne Bosne" Senad Avdić, u junu prije četiri godine, o ovom nečuvenom uništavanju piše da su “nakon mukotrpnog, iscrpljujećeg, planskog i sistematičnog rada vandali odavno (ne) poznati cijelom Mostaru, a naročito tamošnjoj policiji masakrirali Partizansko groblje.

Udaralo se i nasrtalo na ovaj simbol Mostara, antifašizma i koječega još u proteklih trideset godina često i organizirano, ali sve su to bili sitni, bezbolni dječiji nestašluci. Ovo što se desilo jučer i danas bio je totalni napad, rat do istrebljenja protiv nijemih, nemoćnih, bijelih kamenih svjedoka jedne sa vihorom prohujale epohe ovog grada. Politolizi i drugi umni ljudi nas upozoravaju da nije mudro svaki oblik nasilja tretirati kao nacizam, jer nužno dolazi do inflacije samog pojma. Ako je sve nacizam, onda jednog dana ništa nećemo zvati tim imenom, upozoravaju nas. Nazovimo stoga ovaj događaj u Mostaru politički potpomognutim barbarizmom.”

Među najpoznatijim djelima arhitekte Bogdanovića su Kameni cvijet u Jasenovcu i ovaj grandiozni spomenik u BiH, Partizansko spomen-groblje u Mostaru. Bogdanović u pismu iz 1997. godine, piše, da mnoge od memorijalnih građevina kojima je posvetio svoje najbolje umne i fizičke snage, danas više ne postoje ili su, bar kako sada stvari stoje, osuđene na neprimjetno fizičko degradiranje i nestajanje.

Foto: Slobodna Bosna

"Osećao bih se bedno, kad bih ma i u magnovanju, dozvolio sebi da zažalim, na primer, za najraskošnijim delom svoje graditeljske mladosti – za Partizanskim spomenikom u Mostaru, danas kad više nema ni pravog, starog Mostara, ni mnogih mostarskih starih familija, čija su deca počivala na ovom časnom ratničkom groblju", tek je djelić iz ovog pisma.

Foto: Slobodna Bosna

Vezano za uništavanje kamenih cvjetova (spomen-ploča) na Partizanskom groblju koje je izgrađeno prije 61 godinu (1965. godine) profesorica filozofije iz Rijeke Vesna Rajnović pisala je da nalogodavci razaranja žele Mostar koji bi bio stolni grad samo “jednog naroda”, hercegovačkih Hrvata. Da bi to bilo moguće, iz njega oštrim rezom treba odstraniti sve što nije hrvatsko da ga ne zagađuje, svo tumorsko bošnjačko i antifašističko tkivo.

Za desetak dana, tačnije 14. februara bit će obilježen 81 godina od oslobođenja Mostara od fašizma. Mostar je od okupatora i domaćih izdajnika oslobođen 14. februara 1945. godine.

(S. Gojak)