Pitanje je je li radikalizacija rezultat stvarnih pomaka u ljudima ili se oni danas jednostavno usuđuju izraziti je jer se mijenjaju društvena očekivanja o tome što je prihvatljivo, kaže socijalni psiholog Žan Lep sa Univerziteta u Ljubljani.

Zašto nasilje i ekstremni stavovi koji bi prije kratkog vremena bili odbačeni postaju uobičajeni? Od jučerašnjeg kontroverznog nastupa Thompsona u Zagrebu do maskiranih državnih agenata u Sjedinjenim Američkim Državama i javnog isticanja nacističkih simbola na koncertu u Sloveniji - čini se da se granice prihvatljivog opasno pomiču. Zašto se radikalni stavovi normaliziraju, zašto su im posebno mladi muškarci sve podložniji i kakvu ulogu u tome igraju društvene mreže?

O tome je Žan Lep, socijalni psiholog sa Univerziteta u Ljubljani, govorio za RTV Slovenija.

- Mora se postaviti pitanje znači li Thompson kao takav doista simbol nekih antidemokratskih vrijednosti ili naglasak na ustaštvu za sve ljude koji ga slušaju ili žele prisustvovati njegovom koncertu. Kako je postao simbol konzervativne desnice u Hrvatskoj, mijenja se i njegovo značenje. Vjerojatno odgovara vladi jer promiče stvari koje su joj bliske, poput domoljublja. Na neki način, oni ga izoliraju od problematičnijih aspekata njegove poruke, ističe Lep.

S druge strane, navodi, isto možemo očekivati ​​i od mladih.

- Možda se obraća nekim njihovim potrebama, uključujući i pobunu. Činjenica da je zabranjen čini ga zanimljivijim. Činjenica da ga želimo postaje primjer pobune protiv autoriteta koji nam to ne dopušta. Istovremeno, ne razmišljamo nužno o ustaškom pokretu i nasilju koje ono potiče, naglašava Lep.

Društvene mreže, naglašava, ubrzavaju procese koji se već odvijaju u društvu i definitivno doprinose određenoj polarizaciji stavova, formiranju grupa u kojima ljudi susreću istomišljenike, što ih učvršćuje u njihovim uvjerenjima.

- Tamo lakše pronalaze istomišljenike. Važan aspekt za mlade je da društvo postaje nepredvidivo, da putevi razvoja nisu jasni i da zamišljaju da će živjeti gore od svojih roditelja. Jedan od pokušaja uspostavljanja određenog reda i predvidljivosti je i podrška autoritarnim vođama koji udaraju po stolu i govore kako bi trebalo biti. Neki pribjegavaju pronalaženju žrtvenih jaraca. Tako daju smisao lošem položaju mladih dječaka dajući im više prava za žene, navodi Lep.

Na društvenim mrežama, kaže, formiraju se zajednice mladića koji su neprijateljski raspoloženi prema ženama i djevojčicama, a s tom radikalizacijom dolazi i prihvaćanje nasilja kao načina postizanja naših političkih ili društvenih ciljeva.

- Pitanje je koliko je ovaj pomak prema radikalizmu rezultat stvarnih promjena kod ljudi, a koliko je rezultat toga što se mladi danas usuđuju reći da tako misle, jer se mijenjaju društvena očekivanja o tome što se smije reći. Spomenuto istraživanje pokazalo je da se veći udio mladih sada može definirati. U prethodnom izdanju istraživanja iz 2018./19. udio neodlučnih bio je puno veći. Odavno smo primijetili da su svi u Sloveniji grupirani oko sredine, niko ne želi reći da je ljevičar ili desničar. Kako ideje, recimo, autoritarizma, nedemokratizma, ulaze u javni diskurs, otvara se i prostor mladima da se identificiraju kao oni koji tako razmišljaju i to javno izraze, poručio je Lep.