Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja u režimskoj hijerarhiji u Republici Srpskoj ima ulogu vječitog broja 2 - Dmitrija Medvedeva, sastala se jučer u Washingtonu sa Howardom Lutnickom, američkim ministrom trgovine i jednim od najvažnijih ljudi u Trumpovoj administraciji. 

Kakvo god mišljenje imali o Cvijanovićevoj, a mnogo je razloga da nemamo pozitivno, mora joj se priznati da je ostvarila značajan diplomatski uspjeh. Bar ako se vodimo bh. mjerilima. Ovo je možda i kruna njene karijerere, jer je sastanak došao u ključnom trenutku i razbio iluziju da su SNSD i vlast u RS-u međunarodno izolirani, piše portal Odgovor. 

Neko sa sekretarom, a neko s podsekretarom

Sastanak sa američkim ministrom trgovine za lidere jačih evropskih zemalja ne bi bio ogroman događaj. Ali da za naše lidere jeste ilustrira najbolje koliko se Denis Bećirović, kolega Cvijanovićeve u Predsjedništvu, hvalio time što je boravio u zgradi State Departmenta i susreo se sa četvrtom po redu osobom u hijerarhiji te institucije, gospođom Alison Hooker, državnim podsekretarom za politička pitanja.

Bećirović je, podsjetimo, isticao da je njegov susret s Hooker “jedan od najvažanih sastanaka u zadnje dvije decenije nekog bh. zvaničnika”. Njegov šef kabineta Alija Kožljak je, u bizarnom istupu, isticao činjenicu da je Bećirović primljen na 4. spratu zgrade State Departmenta!

Gdje bi Bećiroviću bio kraj da se, umjesto sa podsekretarom, sastao u Washingtonu sa sekretarom, odnosno ministrom, kao Cvijanovićeva.

Utjeha prosječnih je da uvijek ima neko gori. Za razliku od Bećirovića, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković nije se u Washingtonu sastao ni sa državnom podsekretarom, već samo sa predstavnicima Vijeća za nacionalnu sigurnost, savjetodavnog tijela američke vlade, te nekolicinom kongresmena. Dakle, ni s kime od donosilaca odluka u američkoj izvršnoj vlasti. Eksperti već duže vrijeme ukazuju na to da je Konaković opterećen pozicijom predsjednika stranke NiP, te da zapravo i nema dovoljno vremena i pažnje za međunarodne poslove.

Alkalaj izletio pred rudu

Ni treći član Predsjedništva Željko Komšić nije prošao bolje. On se, tokom posjete Americi, sastao sa nižerangiranim zvaničnicima State Depratmenta. S time da, za razliku od Bećirovića i Konakovića, Komšić u ovom mandatu ne čini dio vladajuće koalicije, te snosi jednaku odgovornost kao oni, koji su u punom smislu vlast.

Najlošiji rejting ima ambasador BiH u Washingtonu Sven Alkalaj, koji je, podsjetimo, nedugo po imenovanju Marca Rubija za državnom sekretara najavio sastanak s njime, ali taj sastanak se, bar u najavljenom formatu, nikada nije dogodio. Alkalaj je kasnije izjavio da se susreo s Rubijom, ali s obzirom da nije objavio fotografiju i saopćenje vjerovatno se radi o usputnom susretu.

Kad se sve oduzme i sabere, prilično sumorna slika stvari, piše portal Odgovor.

Propao narativ

Glavni narativ Trojke, u pogledu vanjske politike, bio je da su oni, kao prozapadni element, vratili zemlju na euroatlantski put, te obnovili raskidane veze sa saveznicima u Washingtonu. Time je ujedno pravdan izravan angažman bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja i specijalnog izaslanika Gabriela Escobara na formiranju vlasti u Federaciji. Bitan dio tog narativa je da je SDA, kao antizapadni element, usmjerila Bosnu i Hercegovinu više ka Istoku (Turskoj, Kataru, Saudijskoj Arabiji, itd.). 

Ključna poenta navedenog narativa bila je da će Trojka, kao kredibilan partner, uvjeriti Sjedinjene Države da, nakon SDA, i Dodik mora biti neutraliziran sa političke scene. Međutim, nakon što je Trumpova administracija napravila nagodbu sa Dodikom, te nakon što su mu skinute sankcije, narativ Trojke bio dobrano potkopan.

Sada kada Cvijanović, kao Dodikov emisar, ima puno otvorenija vrata u Washingtonu, nego zvaničnici Trojke, jasno je da se situacija u potpunosti promijenila. Tome treba dodati i da je među potencijalnim nosiocima projekta Južna interkonekcija brat od Michaela Flynna, Dodikovog plaćenog lobiste.

Trojka bez vanjskopolitičkog smisla

To znači da je Trojka ostala bez ijednog ozbiljnog vanjskopolitičkog aduta kojim bi mogla objasniti vlastiti politički smisao.

Jer ako “prozapadnost” ne donosi pristup zapadnim centrima moći, ako “kredibilitet” ne rezultira sastancima sa donosiocima odluka, a “savezništvo” ne proizvodi konkretne političke učinke – onda se postavlja pitanje čemu je sve to služilo. Ili preciznije: kome?

Prednost Cvijanovićeve nije u političkoj viziji, niti u diplomatskoj vještini, već u činjenici da predstavlja stranu, koja ulaže ogroman novac u lobiranje i s kojom Washington, u ovom trenutku, želi da se dogovara. Bećirović i Konaković, naprotiv, predstavljaju stranu koja je uložila sve u pogrešnu administraciju i pogrešnu pretpostavku da se lokalna lojalnost uvijek nagrađuje, piše portal Odgovor.

Ruska podmornica u Washingtonu

U tom smislu, Cvijanović nije “demolirala” Bećirovića i Konakovića argumentima, već ih je demolirala realnošću. Fotografijom, funkcijom sagovornika i činjenicom da je u Washingtonu dočekana kao relevantan akter, dok su oni svedeni na protokolarne posjete i sastanke bez političke težine.

Ono što dodatno boli Trojku jeste da se ovaj poraz ne može objasniti ni Dodikovim “ruskim vezama”, ni “antizapadnim djelovanjem RS-a”. Naprotiv, upravo je Dodikov kanal danas operativan, dok je njihov presahnuo.

Na kraju, ostaje jednostavna činjenica: u Washingtonu se trenutno ne razgovara s onima koji govore ono što se sviđa, nego s onima koji mogu isporučiti ono što se traži. Cvijanović to, očito, može. Bećirović i Konaković – zasad ne.

I to je suština njihovog političkog poraza, piše portal Odgovor.