O američkoj strategiji nacionalne sigurnosti i realnom dometu bh. lobiranja u Washingtonu govorio je specijalni dopisnik FTV-a Ivica Puljić.

Govoreći o često postavljanom pitanju da li je upravo ova godina presudna za Zapadni Balkan, Puljić relativizira takvu ocjenu, podsjećajući da se region već decenijama nalazi u stanju trajne političke nestabilnosti. „Mislim da je, zapravo, svaka godina presudna za Zapadni Balkan.“

Konferencija Atlantic Councila i diplomatski kalendar Washingtona

Puljić objašnjava kontekst današnje konferencije Atlantic Councila i imena političara koji će na njoj učestvovati, ističući da se radi o događaju koji se uklapa u širi vašingtonski diplomatski kalendar.

„Danas će se u Atlantic Councilu održati konferencija na kojoj će biti Željka Cvijanović, bit će i predsjednik Crne Gore Jakov Mijatović. Bit će tu još nekoliko političara sa Zapadnog Balkana.“

Dodaje da se ovakvi skupovi redovno organizuju upravo u vrijeme molitvenog doručka, kada se u Washingtonu nađe veliki broj međunarodnih delegacija. „To se uvijek koristi kada je molitveni doručak u opticaju i dođu brojni političari, pa onda nevladine organizacije i Washingtonu organiziraju skupove.“

Promjena američke sigurnosne strategije

Prema Puljićevim riječima, ključna poruka koja dolazi iz analitičkih krugova Atlantic Councila tiče se promjene američke globalne i evropske politike, što ima direktne implikacije i na Balkan. „Prema ekspertima Atlantic Councila, upravo američka strategija nacionalne sigurnosti je najavila smanjenje američkog angažmana u Evropi.“

Takva promjena, upozorava, može imati ozbiljne posljedice po zemlje koje su se decenijama oslanjale na američku političku i sigurnosnu podršku. „I to bi moglo utjecati, naravno, na Balkan i na Bosnu i Hercegovinu, koja se od '90-ih oslanja na neku vrstu stabilnosti na Sjedinjene Države i međunarodnu zajednicu.“

Puljić dodaje da nova američka sigurnosna strategija ne izaziva zabrinutost samo u regiji već i među evropskim saveznicima.

Različiti odnosi zemalja regije s američkom administracijom

Analizirajući odnose pojedinih zemalja Zapadnog Balkana s aktuelnom američkom administracijom, Puljić navodi različite pristupe i rezultate. „Kosovo je napravilo nekoliko koraka o približavanju Trumpovoj administraciji, Crna Gora također, dok je Srbija nazadovala.“

Preporuke za Bosnu i Hercegovinu

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Puljić prenosi preporuke Atlantic Councila koje se odnose na unutrašnje reforme i sposobnost države da realizira strateške projekte. „Bosna i Hercegovina bi također trebala, kaže Atlantic Council, unaprijediti vlastiti program i težiti unapređivanju velikih ustavnih reformi, te pokazati sposobnost dovršetka velikih infrastrukturnih projekata, recimo, Južne plinske interkonekcije.“

Lobiranje, propaganda i stvarni politički utjecaj

Puljić se također osvrnuo na rasprave koje se vode i na Senatskom pododboru za Evropu, posebno u kontekstu velikih infrastrukturnih projekata i energetske sigurnosti Bosne i Hercegovine.

U tom kontekstu govori o političkom utjecaju i korupciji, ali i o lobiranju koje provode bh. zvaničnici u Washingtonu, s posebnim fokusom na Željku Cvijanović. „Željka Cvijanović je ovdje u Washingtonu najdalje otišla u vezi s lobiranjem.“

Puljić pritom pravi jasnu razliku između propagandnih aktivnosti i stvarnog političkog lobiranja. „Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja zapravo odlično radi na propagandi, manje na lobiranju, dok je ovdje u Washingtonu.“

Dodik, marginalni susreti i simbolika molitvenog doručka

Govoreći o Miloradu Dodiku, Puljić navodi da su njihovi sastanci u Washingtonu često pogrešno predstavljeni kao politički relevantni, iako se u stvarnosti radi o kontaktima ograničenog značaja. „Ono što je pomalo žalosno jeste to koliko ljudi i mediji nasjedaju na tu propagandu. Ona i Dodik su se sretali s marginalnim zakonodavcima u Kongresu.“

Puljić podsjeća da prisustvo molitvenom doručku samo po sebi ne nosi političku težinu, s obzirom na to da se radi o masovnom događaju s hiljadama učesnika iz cijelog svijeta. „Bili su na molitvenom doručku kao i osam drugih pozvanih iz BiH, tri i po tisuće iz cijelog svijeta.“

Kao ilustraciju razlike između simbolike i stvarnog političkog utjecaja, Puljić navodi primjer fotografija koje su plasirane u javnost, a koje ne odražavaju stvarni sadržaj ili značaj susreta. „Oni su odatle slali brojne slike, poput recimo onih iz hodnika s američkim ministrom rata ili odbrane Peteom Hegsethom, koji je izašao popit kavu.“

Drugi bh. akteri u Washingtonu

Puljić potom ukazuje na kontrast u odnosu na druge bh. političke aktere koji su prisutni u Washingtonu. „Sabina Ćudić je ovdje. Ona je sudionica važnog međunarodnog skupa - međuparlamentarnog sigurnosnog foruma.“

Dodaje da ovaj put izostaje prisustvo Željke Cvijanović na određenim sastancima na visokom nivou. „Zanimljivo je da Cvijanović nema ovaj put, barem je tako zasad, sastanke na visokoj razini u State Departmentu.“

Razlog vidi u promjeni interesa američke administracije: „State Department više nije zainteresiran.“

Puljić se osvrnuo i na širi politički kontekst vezan za Milorada Dodika i RS.

„Dodiku su skinute sankcije, sklonjen je sa izvršne vlasti, na zahtjev američke administracije Narodna skupština RS-a je povukla neustavne zakone, ne ulazi se više tako lako u State Department.“

Istovremeno, naglašava da drugi bh. zvaničnici imaju znatno ozbiljniji pristup i kontinuitet u kontaktima s američkom administracijom.

„Treba kazati da su u Americi često ministar vanjskih poslova Dino Konaković, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji je u prosincu imao susrete s mnogo važnijim zakonodavcima u Kongresu nego što su to radili Cvijanović i Dodik.“

Puljić se osvrnuo i na vlastitu raniju objavu vezanu za Ambasadu BiH u Washingtonu, nudeći dodatno pojašnjenje.

„Dužan sam jedno objašnjenje. Objavio sam jučer da ambasador Sven Alkalaj nije pomogao gospodinu Bećiroviću da dogovori susrete u Washingtonu.“

Dodaje da je u međuvremenu dobio nove informacije: „Trebam dodati da danas imam informaciju da je bh. ambasada samo preko telefona dobila imena američkih političara, odnosno američki političar za kojeg je bio zainteresiran Bećirović, ali navodno nije poslan pismeni nalog iz Sarajeva. Sve je zatraženo samo pet dana prije dolaska člana Predsjedništva u Ameriku, što je doista kratko vrijeme.“

Na kraju, Puljić najavljuje dolazak još jednog člana Predsjedništva BiH u Washington, uz ocjenu dosadašnjih posjeta. „U subotu ovdje dolazi predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, kojem je to četvrti dolazak od 20. rujna, ali nijednom nije imao susret s nekim značajnim američkim dužnosnikom.“