Piše: Oleksandr Levčenko

Ruski ekonomski sistem se oslanja isključivo na strogo ručno upravljanje. To ukazuje na duboki strukturni poremećaj. Realni sektor ruske ekonomije prolazi kroz jednu od najdubljih kriznih faza. Karakteriše ga sve veća izolacija, nedostatak transparentnosti i progresivna nestabilnost. Ruski finansijski sistem funkcioniše u režimu "upravljanog haosa". Skrivanje realnosti postalo je dio državne politike. 

Centralna banka Rusije je faktički napustila međunarodno prihvaćene standarde otvorenosti. Počevši od 2027. godine, banke će objavljivati samo generalizovane podatke o vlasnicima. Oko trećine ruskih preduzetnika predviđa zatvaranje preduzeća u narednih šest mjeseci. Banke odbijaju 90% potrošačkih kredita klijentima. Istovremeno, profitabilnost zalagaonica porasla je za 54% godišnje, što je uzrokovano problemima u bankarskom sektoru.

Ruski prihodi od prodaje energetskih resursa u 2026. godini vjerovatno će iznositi samo 22% svih budžetskih prihoda u odnosu na prethodnih 40–50%. Ruski budžet je zapravo postao vojni. Više od 40% svih rashoda usmjereno je na sigurnost i odbranu. U prvih devet mjeseci 2025. godine, ruski vojni izdaci dostigli su 11,8 biliona rubalja. To je četiri puta više nego u 2021. godini. Svakog dana rat apsorbuje 43,4 milijarde rubalja. To je 44% svih saveznih poreskih prihoda. 

Istovremeno, Rusija je sve više zavisna od Kine. Čak 87% robe ključne za vojnu industriju dolazi odatle. Rezervni fond Ruske Federacije smanjio se na oko 50 milijardi dolara. To je upola manje nego na početku rata i mogao bi se iscrpiti tokom 2026. godine. Dodatni udarac Moskvi nanijela je situacija na tržištu nafte. Indija je najavila smanjenje kupovine ruske nafte za 28%. Zbog toga je Rusija primorana da skladišti oko 140 miliona barela neprodanih sirovina na tankerima. 

Osim toga, američki predsjednik D. Tramp izjavio je da se indijski premijer Modi složio da uopšte ne kupuje rusku naftu. Tramp vjeruje da će Indija nastaviti kupovinu venecuelanske nafte. To znači zamjenu ruskog uvoza, na koji se Indija oslanja kao treći najveći uvoznik nafte u svijetu. Dakle, SAD smanjuju zavisnost ključnih azijskih tržišta od ruskih sirovina. Stvaraju konkurentski pritisak na rusku naftu Urals. Preraspodjeljuju tokove energije u korist alternativnih dobavljača. Odvojeno, Tramp je pozvao Kinu da se pridruži ovoj shemi. Rekao je da je "Kina dobrodošla i da će napraviti veliki posao na nafti". 

Iako detalji nisu objavljeni, signal je jasan. Pekingu se nudi alternativa ruskoj nafti. U budućnosti bi to moglo potkopati ključni kanal Kremlja za prihode od deviza. Na pozadini takvih izjava i signala deeskalacije između SAD-a i Irana, cijene nafte su pale za gotovo 5%. Imamo najoštriji jednodnevni pad u šest mjeseci. Brent je pao na oko 66 dolara po barelu, WTI na oko 62 dolara po barelu. Tržište je reagovalo uklanjanjem "geopolitičke premije", što je još jače pogodilo prihode izvoznika.

Posljedice su kritične za Rusiju. Više od 40% prihoda ruskog budžeta formira se izvozom nafte i gasa. Pad cijena smanjuje marže. Venecuelanska nafta istiskuje ruske količine iz Indije. Vremenom bi to moglo biti i iz Kine. U kontekstu globalne prekomjerne ponude i nastavka venecuelanske proizvodnje, prihodi Kremlja mogu kritično pasti. To su desetine milijardi dolara svake godine, što direktno otežava finansiranje vojnih operacija.

Objavljena je prognoza Ruskog centra za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze, koji je blizak ruskoj vladi. U naredne tri godine realne plate će rasti samo za 1%. U periodu 2023–2024 realne plate su porasle za 8,2% i 9,7%. Ali 2025. godine počelo je usporavanje. Situacija u ruskoj ekonomiji se pogoršava, tako da je nemoguće povećati plate istim tempom. Rast se usporava, profiti kompanija padaju, investicije su prestale rasti. Profitabilnost u većini industrija pala je ispod kamatnih stopa na kredite. Općenito, ruska ekonomija stagnira, čak ima stagflaciju. Periodična povećanja plata se bliže kraju. Sve više preduzeća neće moći osigurati svoj rast. U sastavu BDP-a, plate su praktično zamijenile ostale komponente dohotka, prije svega bruto dobit.

Rusija takođe bilježi rekordan pad gotovinskih kredita. U 2025. godini zabilježen je minimum u posljednjih šest godina. U 2025. godini izdato je 18,23 miliona takvih kredita za 3,37 biliona rubalja. To je 40% manje po broju i 41% po obimu u odnosu na 2024. godinu. Smanjenje broja gotovinskih kredita u Rusiji signal je ozbiljnih problema u ekonomiji. Imamo simptom dubljih procesa, a ne zasebnu pojavu. Iza ovog smanjenja stoje visoke kamatne stope. Centralna banka Ruske Federacije provodi strogu monetarnu politiku. 

Krediti postaju preskupi, potražnja naglo pada. Servisiranje starih dugova postaje sve teže. Generalno, ovo je znak inflatornog pritiska i nestabilnosti, a ne zdrave ekonomije. U ruskim realnostima, potrošački gotovinski krediti često zamjenjuju rast realnih prihoda. Koriste se za pokrivanje osnovnih troškova, a ne samo za kupovinu. Kada ih postane manje, to gotovo uvijek znači stres u finansijskom sistemu ili među stanovništvom. Generalno, smanjenje gotovinskih kredita u Rusiji odražava pad solventnosti stanovništva. To ukazuje na probleme u bankarskom sektoru, a ujedno je i pokazatelj strukturnih problema u ekonomiji.

Istovremeno, ruske poreske vlasti zahtijevaju od preduzeća da plaćaju dodatne poreze za periode duže od tri godine. Stručnjaci ovaj trend povezuju sa rastućim problemima ruskog budžetskog deficita. Pritisak na preduzeća raste kako se problemi ruskog budžeta povećavaju. U 2025. godini on je smanjen na deficit od 5,7 biliona rubalja. Ovo je postao rekord od pandemije. Ove godine, ruska vlada je planirala da smanji "rupu" u blagajni na 3,8 biliona rubalja. Ali to nije bilo suđeno. Vlada se suočila sa kolapsom prihoda od nafte i gasa. 

Cijene nafte Ural u januaru 2026. pale su na 35–37 dolara po barelu umjesto 59 dolara, koliko je bilo predviđeno budžetom. Kao rezultat toga, ruska blagajna je u prvom mjesecu 2026. godine primila samo 415 milijardi rubalja poreza na naftu i gas. Ovo je najniža stopa od 2020. godine. Sankcije, iako postepeno, dovode do akumulacije fiskalnih problema. One otežavaju održavanje održivosti budžeta. Ako se održe trenutne cijene nafte i kurs rublje, budžet možda neće dobiti oko 3 biliona rubalja prihoda od nafte i gasa.

Ruski biznis još nije imao vremena da se navikne na značajno povećanje poreza na dodatu vrijednost. Ali ruska vlada već razmatra uvođenje novih poreza i povećanje postojećih. Vlasti pokušavaju spasiti savezni budžet od pada prihoda od nafte i gasa. Ovaj pad se naglo ubrzao početkom 2026. godine. Stoga je Ministarstvo finansija pripremilo nacrt uredbe o uvođenju izvozne carine na dijamante. Ministarstvo prirodnih resursa i ekologije naglo je povećalo naknade za preduzeća za uticaj na životnu sredinu. U metalurgiji u periodu 2026–2030. ove naknade će se povećati za 9–20 puta. U oblasti rudarstva zlata za 15–25 puta, u sektoru nafte i gasa za 5 puta.

Istovremeno, rusko Ministarstvo finansija predložilo je Putinu da legalizuje online kazina i da 30% njihovih prihoda uzima kao porez. Kao rezultat toga, savezni budžet bi trebao dobiti oko 100 milijardi rubalja. Ministarstvo finansija takođe radi na ideji uvođenja novog poreza na uvoz velikih serija neprehrambenih proizvoda. Očekuje se da će država nastaviti povećavati poreze stanovništvu i preduzećima, naravno, ako se situacija s cijenama ruske nafte ne poboljša. Trenutno se sirova nafta Ural prodaje za izvoz po cijeni od 35–37 dolara po barelu. Pojedinačne serije za indijske rafinerije prodavale su se po cijeni od 22–25 dolara.

Dakle, ruska ekonomija se nalazi u stanju oslabljenosti i pretkriznoj situaciji. To znači da bi Moskva trebala biti vrlo zainteresovana za proces pregovora. Kremlj se pretvara da ga treba uvjeriti da postigne mir. Ali u stvarnosti, Putin blefira. Ako ne sklopi mir, Moskva će se suočiti s vrlo teškom godinom 2026. i još gorom 2027. Rusija to možda jednostavno neće moći ekonomski izdržati. Ako, pored Indije, i Kina odbije rusku naftu, to će značiti kolaps ruske ekonomije. I to se mora uzeti u obzir tokom pregovora u Abu Dabiju.