Čujemo ovih dana kako Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i nevladine organizacije HNS, govori kako nije kasno za izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, najavljujući kako će u narednim mjesecima na više inostranih destinacija govoriti o tome.

Naravno, njegova zamisao odnosi se na stvaranje Trećeg entiteta ili treće izborne jedinice, koja bi bila formalni oblik tog istog Trećeg entiteta, a sve sa ciljem da ovlada i Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, nakon što je preko Trojkinih „kompromisa“ ovladao svim što je mogao poželjeti. U toj njegovoj priči postoje najmanje dva problema, piše novinska agencija Patria.

Prvi se odnosi na dokument Venecijanske komisije, dakle ne mišljenje, već dokument pod nazivom „Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima“ (izv. Code Of Good Practice In Electoral Matters) koji jasno i nedvosmisleno nalaže da se izborna pravila ne mogu mijenjati periodu od jedne godine prije održavanja izbora.

U tom stavu II/2b Venecijanska komisija kaže: „Osnovni elementi izbornog zakona, posebno sam izborni sistem, članstvo u izbornim komisijama i određivanje granica izbornih jedinica, ne bi trebali biti podložni izmjenama manje od godinu dana prije izbora...“

Kada ovo pogledamo, onda je sasvim jasno da ono što traži Dragan Čović je u potpunoj suprotnosti sa onim što su evropski izborni standardi, izrečeni kroz ovaj dokument Venecijanske komisije. Trebao bi Dragan Čović znati, što vjerovatno zna ali „mudro“ šuti, da u onih 14 ključnih prioriteta za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji, jasno piše da se izborno zakonodavstvo treba uskladiti sa evropskim standardima i na način na koji to evropski standardi propisuju.

Dakle, nije moguće mijenjati izborna pravila u periodu od jedne godine dana prije održavanja samih izbora, pa se postavlja pitanje, šta će to stvarno govoriti Dragan Čović nekim predstavnicima međunarodne zajednice?

Tu dolazimo do drugog važnog pitanja. Dragan Čović nema ovlaštenja da nastupa u vanjskoj politici, niti mu takva ovlaštenja daje pozicija zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Bosne i Hercegovine, niti mu takva ovlaštenja daje pozicija predsjednika stranke ili nevladine organizacije.

Postupanje izvan ustavom i zakonom datih ovlaštenja, ozbiljno je krivično djelo. Kao što je i krivično djelo napad na ustavni poredak tako što se nastoji lobirati ili propagirati ideja o Trećem entitetu. Mediji pod kontrolom ili bolje rečeno pod željeznom čizmom HDZ-a, spočitavaju Slavenu Kovačeviću, kandidatu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine da kroz propagiranje jednakosti ljudi ili građanske države, on čini napad na ustavni poredak, što je notorna neistina, jer u samom Ustavu Bosne i Hercegovine u tom čuvenom članu II/2, jasno stoji da se Evropska konvencija o ljudskim pravima direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i da je njena primjena iznad svakog drugog prava.

Upravo ta Evropska konvencija o ljudskim pravima govori isključivo o jednakosti ljudi i zabrani diskriminacije, što onda jasno govori da Kovačević radi po važećem ustavu. Nasuprot toga stoje ideje Dragana Čovića i HDZ-a o nekom zamišljenom „legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda“ što u svojoj srži sadrži elemente diskriminacije i u potpunoj je suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Njihove priče kako je to Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio u odluci „Ljubić“ su netačne, jer se ona odnosi samo na sistem izbora delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i ništa drugo.

Dio Ljubićevog zahtjeva oko izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine je odbačen.

Ako tome pridodamo i ideje o Trećem entitetu, onda je sasvim jasno da Čović i HDZ rade direktan napad na ustavni poredak ove zemlje. I, vjerovatno, radi pune kontrole nad pravosudnim sistemom, što je percepcija najšire javnosti, radi takvih njegovih stavova on redovno prolazi nekažnjeno, a morao bi odgovarati.

Zaključak je jednostavan. Čović opet čini manipulaciju, namjerno prešućuje važne akte međunarodnog prava i pri tome izlazi iz propisanih nadležnosti, što je krivično djelo. Još bi sve to povezivao sa Južnom interkonekcijom, računajući očito, ali istovremeno i jako pogrešno, na neinformisanost Amerikanaca, koji su nedvosmisleno rekli da na bilo kakve ucjene neće pristajati.

Ovdje se radi samo o jednom. Da li u Bosni i Hercegovini ima zaštićenih od vladavine prava, iako je svojevremeno Milorad Dodik pravosnažno osuđen, dok se Čoviću i dalje svašta dozvoljava. Do kada? Vidjećemo.