Uprkos globalnom sniženju cijena hrane, bosanski potrošači ne osjećaju olakšanje u novčaniku. Dok FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu UN) u svom najnovijem izvještaju bilježi lagani pad svjetskih cijena hrane za 0,6 posto, udruge za zaštitu potrošača na terenu crtaju potpuno drugačiju sliku, piše austrijski medij Kosmo.at.

"Od značajnijih smanjenja cijena kod nas nema ni traga. Cijene trenutno ne rastu dalje, ali pritužbe potrošača uglavnom proizlaze iz rasprostranjenog siromaštva", objašnjava Ferida Kulović, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača "Potrošač" u Kaknju. Naglašava da bi posebno cijene osnovnih namirnica trebale pasti. Umjesto toga, primjećuje da nakon poskupljenja energenata poput gasa cijene redovno "izmiču kontroli". Kod uočljivih poskupljenja, njeno udruženje uključuje federalnu inspekciju.

Dramatična poskupljenja

Stvarnost cijena u prodavnicama govori jasnim jezikom: špinat košta između osam i deset maraka – cijena koju potrošači porede sa cijenom kilograma mesa. Posebno kod voća poskupljenja su markantna. Grožđe se nudi za 9 do 12 maraka, takođe su limuni i banane poskupjeli. To što je čak i špinat, koji se u Bosni i Hercegovini uzgaja domaćinski, postao tako skup, mnogima budi zabrinutost.

Redžo Omerbašić, predsjednik Kluba potrošača Odžak u Posavskoj županiji, vidi bar naznake stabilizacije. "Kupovna moć je pala za nekoliko procentnih poena, stoga u prvoj polovini godine očekujemo laganu stabilizaciju cijena", objašnjava on. Ovaj razvoj bi, međutim, mogao biti kratkog vijeka: "Sa isplatom viših penzija i plata cijene hrane će opet porasti, jer prate cijene energije, gasa i struje."

Povremena svjetla u mraku

Tačkasto postoje i pozitivni razvoji. Zbog viška robe na tržištu, cijene pilećeg mesa su pale, a i brašno se kreće cijenom u "normalnim granicama". Zabrinjavajući, međutim, ostaje razvoj kod drugih proizvoda: "Građani su se u novembru i decembru posebno žalili na cijene pekarskih proizvoda i mesa. Govedina koja je ranije koštala između 10 i 12 maraka, sada je na 30 maraka – trostruko u poređenju sa prije dvije godine."

Osnovni problem Omerbašić vidi u zanemarivanju domaćeg poljoprivrednog sektora. Bez dovoljne lokalne proizvodnje i tova stoke zemlja ostaje zavisna od skupog uvoza – ekonomsko-politička slijepa ulica, kako naglašava.