Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na sjednici u četvrtak treba da se izjasni o zahtjevu Ustavnog suda BiH, za ocjenu kompatibilnosti odredbi Zakona o zabrani diskriminacije BiH s članom I/2, a u vezi s članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine.

Zahtjev za očitovanje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ustavni sud BiH zatražio je s obzirom da je predmet pred tom pravosudnom institucijom pokrenuo Vrhovni sud Federacije BiH kojim se traži zahtjev za ocjenu kompatibilnosti zakonskih normi.

Vrhovni sud FBiH zatražio je stav Ustavnog suda BiH s obzirom na kompleksni spor koji se vodi po tužbama sudija sudova u FBiH.

- Predmet spora jeste zahtjev tužitelja za utvrđivanje diskriminacije u odnosu na druge uposlene radnike koji se nalaze u istoj ili sličnoj obvezi na pripravnosti (dežurstva) i to tako što tužiteljima za poslove na radnim mjestima koje obavljaju, a za koje je predviđena obveza pripravnosti, tužena nije propisala naknadu za dežuru/pripravnost, uz zahtjev za naknadu materijalne štete isplatom naknade za dežurstva u visini utvrđenoj financijskim vještačenjem za utuženo razdoblje. Dakle, radi se o normativnoj
diskriminaciji, naveo je Vrhovni sud Federacije BiH. 

Vrhovni sud FBiH naveo je da su svi tužitelji suci Prekršajnog odjeljenja Općinskog suda u Sarajevu, te pored obavljanja svojih dužnosti tijekom redovnog radnog vremena obavljaju poseban oblik rada u dežurstvu koji podrazumijeva da su u stanju pripravnosti za rad u slučaju potrebe obavljanja hitnih poslova.

- Tužiteljima u utuženom razdoblju (15.11.2019. do 04.08.2022. godine) nije isplaćivana novčana naknada za rad u dežurstvu, niti se njihova plaća uvećavala po tom osnovu, iz razloga što tada važeći Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u F BiH („Službene novine F BiH", broj: 72/05, 22/09, 27/12 - odluka US F BiH і 55/13 і 55/17- odluka US F BiH), nije
sadržavao odredbe koje propisuju naknadu sucima za vrijeme dežurstva ili pripravnosti za rad, naveo je Vrhovni sud FBiH u zahtjevu dostavljenom Ustavnom sudu BiH. 

Između ostalog, Vrhovni sud FBiH obavijestio je Ustavni sud BiH da je pobijanom i prvostupanjskom presudom utvrđeno
da su tužitelji diskriminirani nepropisivanjem náknadę za dežurstva od strane tužene sve do donošenja Zakona ižmjenama i dopunama Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja, te im je dosudena materijalna šteta po odrebi članka 12-(1) c) Zakona o zabrani diskriminacije u BiH, u visini utvrdenoj po odredbi članka 57 Kolektivhog ugovora za državne službenike namještenike u organima državne službe Kantona Sarajevo (Sl.novine Kantona Sarajevo", broj 45/19).

- Po izračunu sudske vještakinje financijske struke u iznosu od po 2,00 KM po satu dežurstva (1. tužitelju 3.476,97 KM, 2.
tužiteljici 3.807,90 .KM, 3. tužiteljici,3.132,00 KM, 4. tužiteljici 3.387,10 KM i 5. tužitelju 3.047,40 KM, što predstavlja naknadų na ime pripravnosti za vrijeme od 15.11.2019. do 04.08.2022. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 05.08.2022. godine do isplate), sve za vrijeme od 15.11.2019. do 04.08.2022. godine, dakle i za vrijeme prije objavljivanja Odluke Ustavnog
suda BiH kojom je utvrđeno da předmetni zakon nije suglasan Ustavu BiH zbog diskriminatornog karaktera (23.09.2021. godine), istakao je Vrhovni sud FBiH u zahtjevu za ocjenu kompatibilnosti Zakona o zabrani diskriminacije BiH koji se traži od Ustavnog suda BiH. 

Dakle, sasvim jė jasno, navodi Vrhovni sud FBiH da je nepredviđanje razlike između normativne i faktičke diskriminacije, sa nedovoljno određenim/nepotpunim/nepreciznim/nespretnim zakonskim normama, koje predviđaju mogućnost obeštećenja kod
bilo kojeg osnova diskriminacije i to po tužbama u parnici u rokovima od tri, odnosno pet gódina po učinjenoj prvoj diskriminaciji, ostavile na volju i mogućnost redovnim sudovima za zauzimanje shvaćanja da se i mimo odluka Ustavnog suda BiH obeštećenje dosuđuje retroaktivno.

- To je udar na vladavinu prava, odnosno pravnu sigurnost kao osnovni segment vladavine prava, a dodatno dovodi u pitanje i smisao pravne konačnosti i obvezatnosti odluká Ustavnog suda BiH. Stoga je potrebno utvrditi kvalitet predmetnih zakonskih
normi u odnosu na odredbu članka 1/2 Ustava Bosne i Hercegovine, a u vezi sa odredbom članka VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, konstatuje Vrhovni sud FBiH. 

(A.T.)