Iran oduvijek upozorava da je njegov snažan program balističkih projektila - jedan od najvećih na Bliskom istoku - crvena linija u bilo kakvim pregovorima.

Zadnje testiranje iranskih raketnih sposobnosti dogodilo se tokom dvanaestodnevnog rata s Izraelom u junu 2025. godine, tokom kojeg je Teheran ispalio salve balističkih projektila na Izrael, usmrtivši desetine ljudi te uništivši desetine zgrada i stambenih blokova u centru i na sjeveru zemlje.

Prema analizi dva istaknuta američka think-tanka, Instituta za proučavanje rata (ISW) i projekta Kritične prijetnje Američkog instituta za preduzetništvo (AEI), Izrael je tokom sukoba "vjerovatno uništio oko trećinu iranskih lansera projektila".

Iranski zvaničnici više puta su rekli da se Teheran oporavio od štete nastale tokom tog rata i da su njegove sposobnosti bolje nego ikada.

Šta su balistički projektili?

Balistički projektil je oružje na raketni pogon koje se navodi tokom početnog uspona, ali veći dio leta prati putanju slobodnog pada pod uticajem gravitacije. Projektil prenosi bojne glave - koje sadrže ili konvencionalni eksploziv ili potencijalno biološku, hemijsku ili nuklearnu municiju - na različite udaljenosti, s klasifikacijama koje se kreću od kratkog do interkontinentalnog dometa, ovisno o vrsti projektila.

Zapadne sile iranski arsenal balističkih projektila smatraju i konvencionalnom vojnom prijetnjom stabilnosti Bliskog istoka i mogućim mehanizmom za napad nuklearnim oružjem, ako ga Teheran razvije. Iran poriče bilo kakvu namjeru izgradnje nuklearnih bombi.

Tipovi iranskih projektila i njihovi dometi Iran posjeduje najveće zalihe balističkih projektila na Bliskom istoku, prema podacima Ureda direktorice nacionalne obavještajne zajednice SAD-a. Iranski projektili imaju domet od 2000 km, što je prema iranskim zvaničnicima dovoljno za zaštitu zemlje jer pokriva udaljenost do Izraela.

Mnoge iranske raketne baze nalaze se u Teheranu i oko njega. Postoji najmanje pet poznatih podzemnih "raketnih gradova" u različitim pokrajinama, uključujući Kermanšah i Semnan, kao i u blizini regije Zaljeva.

Arsenal obuhvata više projektila dugog dometa koji mogu dosegnuti Izrael, prema Centru za strateške i međunarodne studije. Navodi se da oni uključuju Sedžil s dometom od 2000 kilometara; Emad - 1700 kilometara; Ghadr - 2000 kilometara; Šahab-3 - 1300 kilometara; Horamšar - 2000 kilometara; i Hovejzeh - 1350 kilometara.

Poluslužbena iranska novinska agencija ISNA objavila je u aprilu 2025. grafiku koja prikazuje devet iranskih projektila za koje je navela da mogu dosegnuti Izrael. Tu spadaju Sedžil, za koji je ISNA navela da je sposoban letjeti brzinom većom od 17.000 kilometara na sat i da ima domet od 2500 kilometara; Hajbar s dometom od 2000 kilometara; te Hadž Kasem s dometom od 1400 kilometara.

Udruženje za kontrolu naoružanja, think-tank sa sjedištem u Washingtonu, navodi da iranski balistički arsenal uključuje Šahab-1 s procijenjenim dometom od 300 kilometara; Zolfahar s dometom od 700 kilometara; Šahab-3 dometa 800 do 1000 kilometara; Emad-1, projektil u razvoju s dometom do 2000 kilometara, te model Sedžil u razvoju s očekivanim dometom od 1500 do 2500 kilometara.

Raketna strategija i razvoj

Iran navodi da su njegovi balistički projektili važna sila za odvraćanje i odmazdu protiv SAD-a, Izraela i drugih potencijalnih regionalnih ciljeva.

Prema izvještaju iz 2023. čiji je autor Behnam Ben Taleblu, viši saradnik u američkoj Fondaciji za odbranu demokratija, Iran nastavlja razvijati podzemna skladišta projektila opremljena sistemima za transport i ispaljivanje, kao i podzemne centre za proizvodnju i skladištenje projektila. Godine 2020. Iran je prvi put ispalio balistički projektil iz podzemlja.

"Godine obrnutog inženjeringa projektila i proizvodnje različitih klasa projektila takođe su naučile Iran kako produžiti trupove letjelica i graditi ih od lakših kompozitnih materijala kako bi se povećao domet projektila", stoji u izvještaju.

U junu 2023. Iran je predstavio svoj prvi domaći hipersonični balistički projektil, izvijestila je službena novinska agencija IRNA. Hipersonični projektili mogu letjeti najmanje pet puta brže od brzine zvuka i po složenoj putanji, zbog čega ih je teško presresti.

Udruženje za kontrolu naoružanja navodi da se iranski raketni program uveliko temelji na sjevernokorejskim i ruskim dizajnima te da je u njegovom razvoju pomogla Kina. Iran takođe posjeduje krstareće rakete kao što je Kh-55, oružje koje se lansira iz vazduha s dometom do 3000 kilometara i može nositi nuklearno oružje.

Regionalni napadi

Iran je na američko učešće u ratu u junu 2025. odgovorio ispaljivanjem projektila na američku vazdušnu bazu Al Udeid u Kataru, ali je Teheran unaprijed izdao upozorenje i niko nije bio povrijeđen. Washington je nekoliko sati kasnije proglasio prekid vatre.

Iranska Revolucionarna garda koristila je projektile u januaru 2024. napavši izraelsko špijunsko sjedište u iračkoj poluautonomnoj regiji Kurdistan, te su takođe gađali militante Islamske države u Siriji.

Teheran je takođe objavio da je izveo raketne napade na dvije baze balučke militantne grupe u Pakistanu.

Saudijska Arabija i SAD rekli su kako vjeruju da je Iran stajao iza napada bespilotnim letjelicama i projektilima na ključna saudijska naftna postrojenja 2019. godine. Teheran je to negirao.

Godine 2020. Islamska Republika lansirala je projektile na snage predvođene SAD-om u Iraku, uključujući vazdušnu bazu al-Asad, u znak odmazde za američki napad bespilotnom letjelicom u kojem je ubijen general-major Kasem Soleimani, visoki zapovjednik Revolucionarne garde.