Legendarna pjevačica uveliko priprema veliki solistički koncert u Areni, a stigla je i da isprati skandale sa javne scene.

Vesna Zmijanac posljednje godine provodi van Beograda, na Bukulji kod Aranđelovca gdje ima mir i privatnost.

Tek sporadično dolazi u prijestonicu, uglavnom zbog svojih nastupa, a sinoć je uoči jednog komentarisala dešavanja na javnoj sceni.

Prvo se dotakla Zdravka Čolića, kome je prošle sedmice postavljena bomba u kući na Dedinju.

"To nije dobro, to ne valja ništa. To je klasični reket, loše je vrijeme. Podsjeća me na neko prošlo vrijeme, to nije dobro. Ja nikada nisam imala osiguranje, ali ja sam neka druga priča. To mi se uopšte ne sviđa", kazala je ona iskreno.

Osim ovoga, prokomentarisala je i otmicu makedonskog pjevača Daniela Kajmakoskog.

"Estrada je prvi znak da su vremena čudna. Ja se nadam da je ovo slučajnost, da se ovo neće ponavljati", istakla je Vesna Zmijanac.

Vesna se osvrnula i na početak svoje karijere, kada je važila za najatraktivniju pjevačicu na estradi.

"Svi su u meni vidjeli samo to, ljepoticu, dok sam ja najčešće tražila drugačiji pogled i mišljenje. Mnogo puta sam htjela nekome da budem samo drugarica i na kraju, kako me ta ljepota ne bi skupo koštala, pronašla sam način da dođem do svog cilja glumeći muškaraču", rekla je Vesna i otkrila da se u vrijeme svoje najveće popularnosti osjećala najusamljenije:

"Često sam se osjećala usamljeno, jer su svi u meni gledali pjevačicu Vesnu Zmijanac, s kojom se žele družiti i diviti joj se, a ne Vesnu običnu ženu, odličnu kuharicu, što sam, između ostalog, i bila kada se reflektori ugase. Tu Vesnu nisu poznavali niti su željeli da upoznaju. Stoga se dešavalo da sam se često s nastupa ili nekog privatnog druženja vraćala još usamljenija nego da sam ostala kod kuće. Mnogo puta sam se pokajala i kajem se zbog svega i danas što sam dragocjeno vrijeme davala ljudima koji to ne zaslužuju. S godinama i iskustvom naučila sam da ih bolje procjenjujem i na njihovim licima već kroz par minuta pročitam 'šta im je baba jela kako bi imali plave oči'. Većina je bila površna, što je meni u samom startu bilo jasno. Lakše mi je, stoga, bilo da budem sama, čitam i bavim se stvarima koje su me ispunjavale, a ne da mlatim praznu slamu."