Aida Obuća, delegatkinja u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i potpredsjednica SDA, izjavila je da je "Kanton Sarajevo oduvijek bio presjek naše političke scene, pa je tako danas ogledalo ideologije Trojke, jednog projektnog obrasca u kojem se bahatost predstavlja kao odlučnost, populizam kao principijelnost, a institucionalna neodgovornost kao moralna gesta".

- Tako, u jeku velike tragedije koja je pogodila ovaj kanton svjedočimo pokušaju da se ostavka politički nedoraslog premijera prikaže kao vrhunac odgovornosti. Međutim, kada je riječ o "trećoj sreći" u ostavci, prva je došla 9. oktobra 2023. a druga već 20. decembra 2024, ne može se govoriti o izuzetku, nego o obrascu. A obrazac ponovljen tri puta nije čin savjesti, nego dokaz sistemskog izbjegavanja odgovornosti - izjavila je Obuća.

Kako dodaje, istovremeno, "dojučerašnja 'nezavisna ekspertica' i još 'nezavisnija' medijska djelatnica Naše stranke, epski govori o svojoj namjeri da pozove na odgovornost, samo eto, vjerovali ili ne, preduhitrena je 'moralom' svog premijera".

- Dakle, onoga ko je stvarno odgovoran i koji je tek nakon ogromnog pritiska naroda i opozicije pristao da se prvo ražalosti pa onda i napusti brod koji tone. Zato se pitam o kakvoj odgovornosti govori politička figura iza koje stoji presuđeni mobing i decenijsko lažiranje vlastite nepristrasnosti. Figura koja na pitanje svojih kolega o svojoj odgovornosti šalje upozorenja da "ulaze u opasnu zonu".

Partnerica u tom narativu je i odnedavno de iure, a od osnivanja de facto predsjednica te političke opcije, koja opet vjerovali ili ne protestuje protiv vlade i većine kojom sama rukovodi, nudeći javnosti lekcije o hrabrosti. O kojoj hrabrosti govorimo? Hrabrosti iz onog novembra 2019. godine, kada su fotografije djece pokazane pred kamerama, a ne pred tužilaštvom? Ili možda o hrabrosti Benjamina Bejtovića i Suada Rožajca, članova rukovodstva i savjeta Naše stranke, za čiju odgovornost u slučaju smrti male Džene Gadžun nikada nismo čuli jasnu riječ predsjednice - navela je Obuća.

U saopćenjima iste stranke, kako ističe, danas se govori i o "politizaciji tragedije".

- Kao da smo zaboravili proteste 2008. godine protiv tadašnje Vlade Kantona Sarajevo koje je u velikoj mjeri predvodio Fadil Šero, tada poslovni direktor SDP-a, a kasnije generalni sekretar Naše stranke.

U ovom svojevrsnom "balu vampira" ništa manje značajan nije ni SDP, koji već godinama uspješno izbjegava odgovornost koja mu objektivno pripada. Pa tako premijer Federacije i vječni predsjednik stranke Nermin Nikšić napada opoziciju zbog lošeg rada vlastite vlasti, pozivajući se na decenije upravljanja SDA, ali istovremeno zaboravljajući vlastite kadrove na čelu kantona: Huse Hadžidedića, Nermina Pećanca, Fikreta Musića, kao i koalicione premijere Elmedina Konakovića i Denisa Zvizdića.
Dakle, crveni kontinuitet vlasti traje devet godina, a sa Našom strankom petnaest. To je gospodo više od polovine postratnog perioda. Ukoliko još izdvojimo i sedam godina ministara Harisa Lulića i Adnana Štete, niz direktora i odgovornih načelnika Općine Centar zaključak se sam nameće. Koga vi to premijeru pokušavate dezavuisati? - dodala je Obuća.

Kako je naglasila, "lekcije o odgovornosti danas drži političko lice bez izbornog i ustavnog legitimiteta".

- Poručujem mu da prije nego što proziva druge, morao učiniti nekoliko stvari. Prvo mora otvoriti pitanje desetina smrti uzrokovanih klizištem koje je izazvao nelegalni kamenolom u mandatu SDPovog načelnika Damira Šabanovića. Mora se osvrnuti i na 2014. godinu i paljenje državnih institucija tokom svog prošlog mandata. A posebno se mora osvrnuti na slučaj doma penzionera u Tuzli i odbijanje sanacije elektroinstalacija koje su prethodile požaru.

Da bi bilo lakše, mogu i rezimirati:

- protesti 2008. godine i napadi na institucije - ogranizator iz SDP-a i Naše stranke
- paljenje institucija BiH i KS 2014. - premijer FBiH iz SDP-a,
- mobing nad uposlenicima TVSA. - direktorica iz Naše stranke,
- smrt Džene Gadžun 2021. - doktor iz Naše stranke,
- požar u domu penzionera u Tuzli - direktor iz SDP-a,
- tragedija u Jablanici - načelnik i premijer FBiH iz SDP-a,
- tragedija u Sarajevu - ministar saobraćaja i direktor GRAS-a iz SDP-a.

Ako tome dodamo i njihovo nasljeđe komunističkog sistema, političke procese, masovne egzekucije i protupravna zatvaranja, postaje jasno odakle ta crvena i narandžasta boja stvarno dolaze - navela je Obuća.

Kako smatra, problem Kantona Sarajevo nije jedna ostavka, jedno saopćenje ili jedan televizijski nastup, nego model.

- Model u kojem se tragedije koriste za međusobne obračune a javnosti nudi moralna predstava umjesto institucionalne reforme. Model u kojem isti akteri upravljaju sistemom, a svaku novu posljedicu proglašavaju "naslijeđem" ili "tuđom krivicom".
Ako su protesti, paljenja, mobing, institucionalni propusti, smrt djece, požari i infrastrukturne tragedije vezani uz iste političke strukture onda je to politička matrica. A matrica se ne mijenja ostavkom, nego smjenom koncepta upravljanja.

Zato je ključno pitanje jednostavno: da li je Kanton Sarajevo talac političkog marketinga ili će konačno postati prostor stvarne institucionalne odgovornosti?

Crveni i naradžasti spin može trajati jednu press konferenciju, ali odgovornost je vječna. A njene boje nisu ideološke. One su bilans. A bilans se, prije ili kasnije, mora podvući - poručila je Obuća.