Dok se javnosti serviraju poruke o Miloradu Dodiku kao nepoželjnom partneru za Zapad, paralelna bh. politička stvarnost piše drugačiji scenarij.

Lider SNSD-a, zajedno sa članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović nedavno je boravio u Sjedinjenim Američkim Državama na Molitvenom ručku. Riječ je o manifestaciji koja tradicionalno služi za diskretne političke kontakte, no u politici ovog dvojca ništa nije slučano, posebno ne "sastanci na marginama".

Prema indikacijama iz nekoliko izvora, upravo tokom te posjete otvoren je prostor za dogovore o poslovima vezanim za izgradnju Južne interkonekcije, projekta koji bi, barem formalno, trebao značiti energetsku diverzifikaciju Bosne i Hercegovine, piše Stav.ba.

Diverzifikacija za koga?

Dok se u Federaciji BiH godinama insistira da Južna interkonekcija bude državni projekat i instrument oslobađanja od ruskog gasa, u pozadini se crta drugačija mapa interesa.

Nije strano bivšem sastavu Predsjedništva BiH i svima koji su učestovali na sastancima gdje su se dogovarali infrastrukturni projekti od značaja za našu zemlju, da je Dodik uvijek nastupao interesno, a ne ideološki.

Prema jednoj od takvih anegdota, verificiranje državne granice sa Hrvatskom za njega nije bio problem sve dok se trase izgradnje puteva ne prepuste osobama bliskim njemu.

Stoga ne čudi da je lider SNSD-a, čovjek poznat po prijetnji da će iz BiH na "cipelama iznijeti 49% teritorije", u SAD-u ponizno trgovao vlastitom poslušnošću ukoliko bankovni računi njega i onima bliski njemu budu rasli proporcionalno energetskim interesima BiH.

S druge strane, ne treba zaboraviti da je prije nekoliko dana aktuelna predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara (HDZ) povukla ranije podnesen zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plinovodu "Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska",  ističući kako su nastupile nove, relevantne okolnosti, između ostalih i jačanje međunarodne saradnje.

Bilo bi zaista poželjno da se probosanski političari, partneri dva navedena bloka, konačno zapitaju o čemu se tu radi.

Možda to ima neke veze sa najavljenom posjetom Dragana Čovića (HDZ) Sjedinjenim Američkim Državama gdje će ponovno isticati svoju nevjerovatnu predanost zamišljenoj "konstitutivnosti naroda" i tražiti podršku za izmjenu Izbornog zakona BiH?

Savez HDZ-a i SNSD-a, tih i pragmatičan, ponovno se ukazuje. Samo je sada riječ o energetskim projektima.
U toj računici Dodik nije prepreka. Naprotiv.

Dok se Južna interkonekcija koristi kao poluga političkog utjecaja ili kao model bogaćenja praunučadi, jedna stvar ostaje kristalno jasna.

Osobe koje za vrijeme Minhenske sigurnosne konferencije svaki slučajan susret za stolovima na kojima se poslužuje osvježenje između blokova govora dužnosnika, nikako nije "bilateralni susret" niti nosi ikakvu težinu.

Jednako je suludo 2026. godine ići od jednog do drugog lidera evropskih zemalja i tražiti podršku "suverenitetu i teritorijalnom integritetu" države, iskazujući tako vlastitu slabost.

Dok se probosanska politika gubi u novoj političkoj stvarnosti fokusiranoj isključivo na ekonomski interes, SNSD i HDZ znaju kako unovčiti svoje namjere.

Jer, iza velike zavjese predstave o blokadama i "povratku nadležnosti" se pregovara o tenderima, izvođačima i posrednicima.

Zato Molitveni ručak za neke možda jeste bio protokolaran događaj, ali za njegove aktere, bio je mnogo više.