Ministar energetike i rudarstva entiteta RS, Petar Đokić, potvrdio je da će do kraja februara biti riješen višegodišnji spor sa ruskim oligarhom Rašidom Serdarovom, suvlasnikom kompanije Comsar Energy RS. Prema Đokićevim riječima, preostalih 60 miliona KM bit će isplaćeno u narednih nekoliko dana, čime će se u potpunosti zatvoriti poglavlje u vezi sa ovom kompanijom, piše poslovni portal CAPITAL.

Đokić je istakao da su sredstva osigurana putem Ministarstva finansija, uprkos činjenici da ovaj iznos nije bio prvobitno planiran budžetom za tekuću godinu. Ministar tvrdi da su svi procesi prijenosa vlasništva i koncesija sprovedeni striktno u skladu sa zakonom.

Pritisak Serdarova i uloga prokuriste

Ubrzana isplata dolazi nakon što je otkriveno da je prokurista kompanije, Aleksandar Lozo (savjetnik predsjednika Vlade RS), potpisao ugovor o prijenosu koncesije na RiTE Ugljevik bez neophodne saglasnosti Skupštine i Nadzornog odbora firme. Rašid Serdarov je zbog ovog čina uputio oštro pismo Vladi, tražeći poništenje ugovora i krivično gonjenje prokuriste.

Vlada je očigledno odlučila ugasiti požar novcem građana. Indikativno je da je Ministarstvo finansija zakazalo aukciju trezorskih zapisa upravo za 23. februar, i to u iznosu od 60 miliona KM, što se savršeno podudara sa cifrom koja se duguje ruskom biznismenu.

Hronologija prodaje "Comsara"

Dosadašnji proces preuzimanja kompanije od strane entiteta RS tekao je u nekoliko faza:

• Ukupna cijena: Dogovoreni iznos za preuzimanje iznosi 240 miliona KM.

• Dosadašnja isplata: Javno preduzeće Gas-Res je već isplatilo 181 milion KM.

• Trenutno vlasništvo: Serdarov i dalje drži 24% akcija kao zalog dok se ne isplati preostali dug.

• Koncesija: Predmet spora je ležište uglja Ugljevik – Istok 2, ključno za rad termoelektrane.

Iako je veći dio novca već isplaćen, Serdarov je zadržao poziciju predsjednika Nadzornog odbora, koristeći to kao polugu pritiska na institucije. Konačna isplata od 60 miliona KM trebala bi označiti kraj njegovog prisustva u energetskom sektoru ove regije, ali ostaje pitanje ekonomske opravdanosti cijelog aranžmana koji je građane koštao skoro četvrt milijarde maraka.