Iako je još uvijek nepoznato ko će biti kandidat HDZ BiH za člana Predsjedništva BiH, analiza medija bliskih ovoj stranci jasno pokazuje da HDZ i Dragan Čović, pod krinkom “analitičkih” tekstova, zapravo žele mobilizirati birače i homogenizirati politički prostor pod svojim okriljem.

Danas objavljen tekst u Večernjem listu daje jasan uvid u način na koji HDZ percipira i oblikuje politički prostor Hrvata u BiH. Iako se formalno koristi jezikom “zajedništva” i “hrvatske slobode”, sadržaj jasno pokazuje snažnu naklonost HDZ-u i Dragan Čoviću, dok se politički protivnici, uključujući opozicijsku “petorku” i kandidata Slaven Kovačević, prikazuju kao prijetnja.

Prvo, tekst otvoreno normalizira političku trgovinu i podjelu funkcija, koristeći termine poput “tržnica”, “dionički model” i “kolači”. Umjesto da se politički proces prikazuje kroz demokratski pluralizam, on se reducira na matematičku raspodjelu pozicija i procenta glasova. Time se biračko povjerenje pretvara u sredstvo strateške kalkulacije, a ne u legitimnu osnovu za političko predstavljanje.

Drugo, autor priznaje da je saradnja HDZ-a s tzv. Trojkom donijela “blagotvorne” efekte, prvenstveno olakšavajući donošenje odluka i smanjenje napetosti u odnosima Hrvata i Bošnjaka. Iako se ovo prikazuje kao pozitivan aspekt, problematično je što se uspjeh mjeri isključivo kroz prizmu interesa HDZ-a, a ne šireg društvenog interesa. Politika bez otpora prikazuje se kao ideal, što ograničava demokratsku konfrontaciju i pluralizam.

Treće, tekst konstruiše Slavena Kovačevića kao latentnu opasnost i projekt velikobošnjačke hegemonije, čime se pojedinac dehumanizira i pretvara u simbol navodne prijetnje. Takva retorika anticipira legitimni izborni rezultat i stigmatizira svaki ishod koji ne ide u korist HDZ-a, dodatno učvršćujući etničke podjele i smanjujući prostor za politički pluralizam.

Četvrto, insistiranje na “legitimnom predstavljanju” u tekstu zapravo znači monopol HDZ-a nad hrvatskim političkim prostorom. Opozicijska “petorka” se spominje, ali samo da bi se implicitno poručilo da njeni kandidati nemaju pravo realno konkurirati. Pluralizam unutar hrvatskog korpusa unaprijed se delegitimira.

Ukratko, sporno nije što HDZ želi ostvariti svoje političke ciljeve niti što postoji bojazan od preglasavanja. Sporno je što se politički proces prikazuje kroz strah, hegemoniju i etnički monopol. Tekst priznaje da je politika “lakša” kada je HDZ kontrolira, ali dramatizira svaki drugi scenarij. Umjesto da promiče otvorenu raspravu i pluralizam, autor bira strategiju političke mobilizacije i trgovine, pri čemu se legitimnost birača i izbori reduciraju na stranačku matematiku.

Nije slučajno da je autor Zoran Krešić, koji hvali Trojku kada mu odgovara, upravo zato je važno takvu politiku kritički pratiti. Ono što Krešić hvali možda služi HDZ-u, ali dugoročno slabi državu BiH i demokratske procese u njoj, piše Patrija.